Uz premijernu publiku, u gledalištu riječkog HNK Ivana pl. Zajca našli su se sudionici opatijske Tribine – suvremeni skladatelji, dirigenti, glazbenici, muzikolozi, studenti glazbe – pristigli ovim povodom iz Zagreba
RIJEKA Pedesetu obljetnicu Glazbena tribina Opatija obilježila je svečano – u koprodukciji s HNK-om Ivana pl. Zjaca, prvi put je postavljeno jedno glazbeno-scensko djelo suvremenog hrvatskog skladatelja na riječku opernu pozornicu: u prigodi stote obljetnice rođenja Ive Lhotke-Kalinskog, a u sklopu 50. glazbene tribine koja se od 7. do 10. studenoga održava u Opatiji, u Rijeci je, pod dirigentskim vodstvom Nade Matošević, a u režiji Saše Broz, izvedena jednočina operna farsa »Svjetleći grad«.
Djelo je praizvedeno 1967. godine u Zagrebu, a rekonstrukciju partiture potpisuje Stanko Juzbašić.
Put do izvedbe uključio je mnoge aktere – od operne solistice Nataše Antoniazzo koja je inicirala uprizorenje i pokrenula projekt predlažući komornu izvedbu Kulturi promjene Studentskog centra – Teatra &TD, što je urodilo rekonstrukcijom partiture; potom se koproducije prihvatilo Hrvatsko društvo skladatelja – Glazbena tribina Opatija i HNK Ivana pl. Zajca, uz financijsku podršku Ministarstva kulture, scenski realiziravši prvu suvremenu izvedbu opere »Svjetleći grad«.
Kritika društva
Likovno rješenje scenografije potpisuje Borna Šercar, jedan od sudionika Glazbene tribine u muzičkom segmentu (utemeljitelj i sudionik jazz sastava Jazziana Croatica), kostimografiju Manuela Paladin Šabanović, koreografiju Ronald Savković, a oblikovanje svjetla Predrag Potočnjak.
Uz orkestar, zbor i balet riječkog HNK-a, nastupili su solisti Robert Kolar (Jaki), Sergej Kiselev (Mršavi), Nataša Antoniazzo (Žena u žutoj haljini), Voljen Grbac (Crni), Vanja Zelčić (Sestra Mršavog), Martin Marić (Mjesečar), Nenad Vukelić (Čuvar) i Marijan Padavić (Buonavita).
Predstavu koja kritizira nemoral svih društvenih kategorija – od pojedinca do crkve – progovarajući o strahovima suvremenog čovjeka, smislu i besmislu življenja te stalnoj potrazi za boljim životom izravno je na trećem programu prenosila Hrvatska televizija, a u gledalištu riječkog kazališta – uz premijernu publiku – našli su se sudionici opatijske Tribine, suvremeni skladatelji, dirigenti, glazbenici, muzikolozi, studenti glazbe pristigli ovim povodom iz Zagreba.
Redateljski zaokret
Nakon premijere, program večeri nastavljen je koncertom jazz pijanista Matije Dedića, koji je sofisticiranim izborom programa i virtuoznom izvedbom oduševio publiku, a u pauzi između dva dijela večeri, zabilježili smo izjave čelnih ljudi Glazbene tribine i Društva skladatelja Hrvatske o predstavi koja je izvedena na riječkoj sceni:
Silvio Foretić, skladatelj, umjetnički voditelj 50. glazbene tribine Opatija : Kao cjelina, predstava mi se jako svidjela, iako sam – budući da poznajem tekst i na osnovu svega što sam pročitao o davnoj praizvedbi šezdesetih godina – očekivao nešto sasvim drugo. Unatoč »redateljskom zaokretu« koji je Saša Broz najavila, predstava ima svoju logiku, naboj, napetost i smatram je vrlo uspješnom.
Bojan Lhotka, violončelist, sin skladatelja Ive Lhotke-Kalinskog : Bio sam na praizvedbi očeve opere »Svjetleći grad« 1967.godine, na žalost ne u tako sretnim uvjetima u kakvima smo je gledali danas. Te se godine Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu renoviralo, i sve su se produkcije – opere, baleti, drame – izvodile u tadašnjem domu JNA, koji je bio scenski i akustički potpuno neprimjeren. Ovo je za sve nas sretna prigoda i vrlo sam zadovoljan izvedbom, uz neke sitnice koje me smetaju, ali u odnosu na cijelu produkciju to su zaista sitnice.
Istinska praizvedba
Berislav Šipuš, dirigent i skladatelj, zamjenik ministrice kulture RH : Više sam nego sretan što je došlo do suradnje s riječkim kazalištem. Dapače, mislim da je bilo nužno – povodom 50. obljetnice Glazbene tribine Opatija napraviti ovakav spektakl. Tribina se sad može pohvaliti da je uspjela iznjedriti – u koprodukciji s HNK Ivana pl. Zajca, HDS-om i Kulturom promjene Studentskog centra u Zagrebu – iskreno rečeno PRAVU praizvedbu pomalo zaboravljenog skladatelja i njegove opere. Čestitam riječkom kazalištu što se prihvatilo jednog nepoznatog djela, jer samo hrabrost ljudi koji vode naša nacionalna kazališta – bilo drame, bilo opere, bilo baletne ansamble, može povesti u novu strategiju. Večerašnja izvedba je dokaz da hrvatska opera ima još ovakvih bisera, da mogu doći i novi izazovi – neće uvijek svi biti jako dobri – ali večeras smo nazočili jednoj izvrsno režiranoj, izvrsno dirigiranoj i izvedenoj komornoj operi – čestitam svima!
Zoran Juranić, dirigent, skladatelj i predsjednik HDS-a : Bio sam 1967. na premijeri ove opere, koja me se tada nije osobito dojmila, tako da moram reći da sam večeras – korigirao mišljenje: danas mi se čini da i muzika i libreto spadaju više u sadašnje vrijeme nego u doba kada je napisan i praizveden »Svjetleći grad«. U međuvremenu smo i mi u Hrvatskoj mnogo toga čuli i vidjeli tako da s razlogom drugačije gledamo i na ovo djelo. Također mislim da je predstava koju smo večeras gledali i režijski točno postavljena, jer je čitava apsurdna priča koja nema dramaturšku konzistenciju u klasičnom smislu – uspješno razigrana.
Komplimenti Rijeci
Na kraju ističem da sam sretan što je djelo izvedeno baš u Rijeci, jer ja sam Riječanin, u ovom sam kazalištu bio dirigent i direktor Opere, i mada posljednjih deset godina tu nisam radio – svima čestitam i želim sve najbolje ubuduće!
U pauzi između predstave i koncerta, našli su se mnogi uglednici hrvatskog kulturnog života. Bila je to prilika za susrete i razgovore prijatelja, suradnika, onih koji su nekada radili u Rijeci s umjetnicima koji stvaraju u ovom gradu, kao i onima kojima je ovo bio prvi posjet riječkoj kazališnoj kući. Na predstavi je bio ugledni hrvatski skladatelj Davorin Kempf; u srdačnom razgovoru s članovima riječkog orkestra zadržao se maestro Vladimir Benić, kojeg su oduševljeno pozdravili Darko i Loredana Gašparović, Edita Karađole i Nenad Šegvić; svojih uspomena na Rijeku prisjetili su se Ivana i Tonči Bilić; u gledalištu su viđeni i glazbeni kritičari Bosiljka Perić Kempf, Višnja Požgaj, Branimir Pofuk, Maja Stanetti; iz Zagreba su na premijeru doputovali Ozren Prohić i Ana Lederer.
Alfi Kabiljo, skladatelj operne, filmske i zabavne glazbe : Lhotka-Kalinski je izvrstan operni skladatelj, između ostalih djela treba reći da su njegove dvije opere skladane na libreto prema Nušićevim tekstovima – bile hit u opernoj produkciji bivše države. Dakle, on se dokazao kao spretan, talentiran skladatelj, ozbiljno školovan – on je i rimski đak. Jako mi je drago da je predstava postavljena u Rijeci i da se na taj način otvorila suradnja s Hrvatskim društvom skladatelja. Jer da nema HDS-a, hrvatska novija operna glazba ne bi uopće opstala – ja sam jedini skladatelj čija je opera »Casanova u Istri« izvedena izvan bilo kakvih tijekova HDS-a, u izravnoj suradnji s riječkom Operom, pa s tim iskustvom konstatiram vrhunski profesionalizam ansambla – počev od izvrsnih solista, odličnog orkestra, dirigentice Nade Matošević. Dopala mi se i razigrana režija Saše Broz, ali istinskim hendikepom smatram što nije bilo titlova s tekstom, što se običava u opernim kućama čak i kada se pjeva na matičnom jeziku. I moj »Casanova« je imao titlovani tekst! Jer čak i najveći operni pjevači ponekad nemaju bogznakakvu dikciju, zato postoje titlovi koji publici približe o čemu se pjeva. Možda još nije kasno da se za sljedeće izvedbe to i napravi!
