Aktualno Svjetsko prvenstvo u Kataru aktualiziralo je i pitanje ljudskih prava, odnosno njihova kršenja. Amnesty International i druge udruge za zaštitu prava čovjeka pozvale su FIFA-u da izdvoji 440 milijuna dolara za kompenzaciju radnicima migrantima u Kataru za kršenje ljudskih prava tijekom priprema za Svjetsko prvenstvo. Organizacije kao što je Human Rights Watch (HRW), već dugo ukazuju na masovna kršenja ljudskih prava u Kataru, a HRW je nedavno izvijestio o LGBTQ osobama u Kataru koje trpe zlostavljanje u pritvoru. Pišući o ovoj temi za Deutsche Welle, Joscha Weber se upitao: »Hoće li ovo Svjetsko prvenstvo zaista poboljšati stanje ljudskih prava u Kataru? Kada se lopta zakotrlja, hoće li itko zaista pričati o tome osim nekih zapadnih medija?«, i ponudio odgovor: »Sumnjam«.

Stanje ljudskih prava u današnjem svijetu uskoro će se propitivati na 20. Human Rights Film Festivalu, koji će biti održan od 4. do 11. prosinca u kinima Tuškanac i Kinoteka te u Dokukinu KIC gdje će se odvijati popratni, diskurzivni program i klubu Močvara rezerviranom za glazbeni program. Festival organiziraju Multimedijalni institut/MaMa Zagreb i URK/Močvara. Filmski program dvadesetog HRFF-a predstavlja 26 igranih i dokumentarnih filmova koji su obilježili ovu godinu. Festival otvara film »Godine super osmice«, dobitnice Nobelove nagrade za književnost Annie Ernaux, koji autorski supotpisuje sa sinom Davidom Ernauxom-Briotom. Film čine obiteljski filmovi snimljeni između 1972. i 1981. godine koji predstavljaju više od puke obiteljske arhive i funkcioniraju kao zrcalo načina života i društva u desetljeću nakon 1968. te direktno utječu na teme kojima se bavi u svom šezdesetogodišnjem stvaralačkom životu. Proslavljena redateljica dokumentarnih filmova Alice Diop za svoj se igrani prvijenac, sudsku dramu »Saint Omer«, inspirirala pričom o čedomorstvu u kojoj je žena navodno ostavila svoju 15-mjesečnu kćer na francuskoj plaži prepustivši je klimi i smrti. Diop, i sama trudna u vrijeme slučaja koji je potresao Francusku, nastoji istražiti veliko univerzalno pitanje našeg odnosa s majčinstvom, kao i dekonstruirati kontinuirano nasilje nad crnkinjama u francuskom društvu.

Premijerne projekcije imat će najnoviji igrani filmovi redatelja specifičnog prosedea: Ulricha Seidla, Jafara Panahija i Alberta Serre. Film »Sparta« Ulricha Seidla prati pedofila koji odlazi u najsiromašnije dijelove Rumunjske gdje pod krinkom učitelja džuda iskorištava djecu i njihove neobrazovane roditelje. »Nema medvjeda« Jafara Panahija, autora kojeg su iranske vlasti osudile na šestogodišnju zatvorsku kaznu ove godine u srpnju, dirljiva je meditacija o nezaustavljivoj umjetničkoj kreativnosti na granici misteriozne metafikcije i slapstik komedije. Najambiciozniji film Alberta Serre do sad, »Priča s Pacifika«, je eliptičan politički i kolonijalni triler prožet proturječjima, nagađanjima i moralnom dvosmislenošću, kojim autor ukazuje na imperijalističku korupciju i ispraznost velikih političkih diskursa.

U posebnom programskom fokusu ovogodišnjeg HRFF-a su četiri dokumentarna filma Mantasa Kvedaravičiusa, litavskog redatelja kojeg su ubili ruski vojnici dok je snimao u ukrajinskom Mariupolju početkom travnja ove godine: »Barzah«, »Mariupolis«, »Mariupolis 2«, »Partenon«, te dva najnovija dokumentarna filma Sergeja Loznice iz 2022. godine: »Prirodna povijest uništavanja« o neadekvatnom odgovoru njemačke poslijeratne književnosti na stradanja vlastita naroda u vrijeme britanskog tepih-bombardiranja gradova koji nisu mogli biti ratni ciljevi – naročito Dresdena, te Kijevski proces o »Kijevskom Nürnbergu« iz 1946., jednom od prvih sudskih procesa koji naciste i njihove suradnike drži odgovornima za zločine počinjene tijekom Drugog svjetskog rata. Propagande radi, produkcijski tim Moskovskog središnjeg dokumentarnog studija popratio je događanje, no snimljeni se materijal ipak nigdje nije prikazivao sve do sad. Programski poslovično snažno prisutnu autorsku filmsku produkciju regije ove godine na HRFF-u, među ostalima, predstavlja novi film Mladena Kovačevića koji se na HRFF vraća medicinskim dokumentarnim trilerom »Još jedno proljeće« o epidemiji velikih boginja u Jugoslaviji 1972. godine.