Ma kakva Biblija, ma koji Shakespeare i Agatha Christie zajedno. Autobiografija princa Harryja najprodavanija je publicistička knjiga u povijesti, objavio je njezin izdavač koji je prodao već 400 tisuća primjeraka u elektroničkom, audio i klasičnom formatu knjige. Koliko je poznato, jedine knjige koje su se prvog dana prodale više su one u kojima je zvijezda jedan drugi Harry, Potter. Prinčevska autobiografija tako se u kratkom vremenu pretvorila u pravi izdavački fenomen koji je zasjenio mnogo ozbiljnije memoare, biografije i autobiografije. O njima se rijetko može čuti u medijima, ali je zato jedna hrvatska televizijska informativna emisija čitav svoj termin posvetila knjizi princa Harryja.

Gomila čitatelja navalila je na knjižare kako bi dobili svoj primjerak memoara koji sadrže intimna otkrića o britanskoj kraljevskoj obitelji. Kako javljaju mediji, knjiga je privukla pozornost diljem svijeta zbog Harryjevih optužbi na račun oca, njegove supruge i starijeg brata. Harryjeve memoare još nismo imali u rukama, ali sve što smo dosad pročitali o njima nalikuje kakvoj turskoj ili meksičkoj televizijskoj sapunici. Evo i primjera iz knjige: Harry kaže da ga je princ William, njegov stariji brat, oborio na pod tijekom svađe oko Meghan, vojvotkinje od Sussexa. Navodna tučnjava dogodila se nakon razgovora između dvojice braće tijekom kojeg je William, nasljednik britanskog prijestolja, nazvao Meghan »teškom« i »bezobraznom«. Harry u knjizi navodi da ga je William pozvao da uzvrati udarac, ali je on to odbio učiniti.

U »sljedećoj epizodi« saznajemo i nešto što smo oduvijek željeli znati: braća su nagovarala oca da ne oženi Camillu, koja je sada kraljica supruga, i bojao se da će ona biti »zla maćeha«. »Sjećam se da sam se pitao hoće li biti zla prema meni, poput svih zlih maćeha u knjigama. Ali, nije bila. Poput Willyja, osjećao sam pravu zahvalnost zbog toga«, napisao je Harry. A onda dolazimo i do kriminalističkog zapleta – Harry je otkrio broj svojih ubojstava u Afganistanu. Princ tvrdi da je ubio 25 ljudi dok je služio u britanskoj vojsci u Afganistanu, rekavši da je u žaru borbe na svoje mete gledao kao na »šahovske figure«. »Dakle, moj broj: dvadeset i pet. Nije to bio broj koji mi je pružao zadovoljstvo. Ali, ni to nije bio broj zbog kojeg sam se sramio«, piše. Harry također kaže da o tih dvadeset i pet nije razmišljao kao o ljudima. »Ne možeš ubijati ljude ako ih smatraš ljudima. Ne možeš doista nauditi ljudima ako o njima razmišljaš kao o ljudima. Bile su to šahovske figure uklonjene s ploče. Bio sam uvježban da ih eliminiram, dobro uvježban. Na određenoj razini prepoznao sam ovu naučenu odvojenost kao problematičnu. Ali, vidio sam to i kao nezaobilazan dio vojničke službe«.

Autobiografija se također osvrće na kontroverzni incident kad je Harry nosio nacistički kostim na zabavi 2005. godine. Harry tvrdi da su na njegovu odluku da nosi tu uniformu utjecali princ William i njegova supruga Catherine koji su ga na to poticali. Naime, 2005. godine Harry se pojavio na naslovnoj stranici britanskih novina Sun kako nosi kukasti križ na ruci na njemačkoj vojnoj jakni na kostimiranoj zabavi. Tada je Harry preuzeo odgovornost za incident i uputio službenu ispriku rekavši da mu je žao ako je ikoga uvrijedio ili izazvao neku neugodnost. Opravdao se riječima da je to bio loš izbor kostima. Iz njegovih memoara može se doznati sve i o Harryjevu korištenju droga, kao i o gubitku nevinosti.

Sve to podsjetilo nas je na filmski naslov »Nevolje s Harryjem«, američku filmsku komediju snimljenu 1955. u režiji Alfreda Hitchcocka. Radnja se događa u malom mjestu u državi Vermont, gdje neočekivano otkriće leša čovjeka po imenu Harry Worpe među tamošnjim žiteljima izaziva uvjerenje da su skrivili njegovu smrt, odnosno grozničava nastojanja da sklone dokaze o vlastitoj krivnji. Protagonist, čiji lik tumači John Forsythe, je nekonvencionalni umjetnik koji će im u tome nastojati pomoći, te se pritom zaljubiti u lijepu i mladu udovicu. »Nevolje s Harryjem« su sa svojim crnim humorom, ali i za tadašnje standarde provokativnim dijalozima, predstavljale iznenađenje za publiku, no u SAD-u su doživjele komercijalni promašaj. Za razliku od Harryjeve autobiografije.