Knjiga »Postjugoslavenski metamuzeji. Revalorizacija nasljeđa Drugog svjetskog rata u postkonfliktnim društvima Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije« muzeologinje dr. sc. Nataše Jagdhuhn predstavljena je u Mramornoj dvorani Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja Rijeka.

U sklopu predstavljanja autorica je održala prezentaciju o svojem radu koji je nastao na temelju njezine doktorske disertacije obranjene na njemačkom sveučilištu» Friedrich-Schiller« u Jeni.

O knjizi kao i o jugoslavenskom muzeološkom i spomeničkom nasljeđu također su razgovarali osim same autorice i Vjeran Pavlaković, profesor na Filozofskom fakultetu u Rijeci koji je napravio i uvod u samo predavanje te Tea Perinčić, kustosica Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja Rijeka.

U knjizi autorica analizira nastanak muzeja posvećenih NOB-u, kao i kulturi sjećanja na Drugi svjetski rat u poslijeratnoj Jugoslaviji i državama koje su krajem 90-ih godina nastale iz nje (prvenstveno Hrvatska, Bosna i Hercegovina te Srbija).

Kroz samu prezentaciju autorica je objasnila i metode vlastitog rada i istraživanja u čijem je središtu interesa primarno kultura sjećanja, kolektivni odnos spram prošlosti te isprepletenost društva i (memorijalnih) muzejskih institucija.

Kako autorica ističe, muzeologija u bivšoj Jugoslaviji ubrzo je izašla iz okvira komunističkog partijskog diktata, slično sovjetskom modelu gdje je sve bilo podređeno ideološko-edukativnoj svrsi.

Već u 1950-ima jugoslavenska muzeologija i umjetnost odstupile su od sovjetskog kanona, a muzeji, spomenici i izložbe tada su se usmjerili na tumačenje prošlosti kao polazišta za bolju budućnost, promatrajući revoluciju kao stalni proces pozitivnih društvenih promjena.

Postavi su često bili konceptualni, s predmetima koji su služili kao potpora određenoj naraciji, aluziji na prošle događaje ili opće principe.

»Početkom 1990-ih, ta ‘budućnost’ doživjela je katastrofalan zaokret s izbijanjem novog razornog rata. Nakon toga, muzeji, muzejski objekti i spomenici su preusmjereni prema nacionalnim ključevima.

Mnogi od tih spomenika ostali su izvan konteksta, a neki su čak i preživjeli tranziciju, ali je njihova umjetnička vrijednost zanemarena zbog prevage ideološke komponente koja im je pripisana kao neželjenom nasljeđu«, nadalje stoji u opisu same knjige.