Po svojoj jedinstvenosti prepoznata riječka udruga Spirit okupljanjem je u Hrvatskom kulturnom domu na Sušaku i projekcijom filma »B25« proslavila više od dvadeset i pet godina postojanja i neumornoga rada, na koje su se osvrnuli i onim izrečenim u samome filmu, no i razgovorom nakon same projekcije koji je poprimio i emocionalni obol.

Udruga Spirit poznata je po svojoj produktivnosti i inkluzivnosti, tematskoj aktualnosti, britkoj satiri i zaista raznovrsnim događajima kojima potiču i promoviraju kulturu, glazbu, umjetnost i ekologiju u Rijeci i okolici, odnosno, naglasit će sami (sub)kulturnu scenu, već niz godina.

U svojem djelovanju, spominje se i u filmu, realizirala je više od tri tisuće programa. Sama udruga nastala je 1997. godine s ciljem stvaranja svojevrsne platforme za djelovanje u (sub)kulturi.

Njihov moto, nit vodilja i pokretačka ideja o umjetnosti govori kao o alatu za (pre)oblikovanje svijeta: »Umjetnost nije ogledalo koje odražava svijet, već čekić kojim ga treba oblikovati«.

Brojni programi

Sukladno s time odvijalo se i njihovo djelovanje, kojim kontinuirano čine promjene u sredini. Od Kreativne kuhinje, prvoga pokušaja u Rijeci da se od napuštene tvornice stvori prostor za kulturna događanja, filma »Bodul XIII« koji je obrađivao teme ekologije i baštine, humanitarnog koncerta, serije ekopredavanja i radionica, radionica za izradu 3D sadržaja, rada na sebi, hip-hop slobodnog stila, izložbi, koncepta »Kamin« kojim su pojačane edukacija i produkcija, priređivanje DVD izdanja kultnog RiRocka, emisija Poriluk, videa o volonterima…, do onoga novijeg čime posebno dolaze u fokus, festivala »Uhvati film«, koji se do danas održava uz potporu HAVC-a, sve to je udruga Spirit koja svojim neumornim duhom i dalje raznim aktivnostima pokreće, reći će spiritus movens Spirita Denis Pilepić, čovjeka da bude kreativan i koristan sebi i planetu.

– Još prilikom stvaranja udruge, cilj je bio stvoriti kreativnu platformu, a s obzirom na brojnost programa, hrpu izdanja i svačega, vjerojatno se može reći da je i ostvaren. Naravno tijekom svih godina, ekipa je dolazila, odlazila i vraćala se. Prošlo je stotinu članova kroz udrugu općenito, pa i oko desetak u predsjedništvu te voditeljskim timovoma, a danas su ti ljudi po cijelome svijetu. Međutim, naša je publika jedna velika obitelj, a tko god dođe, brzo se uklopi i osjeća se kao kod kuće. S obzirom na to da film prikazuje retrospektivu rada, i sami smo bili prilično emotivni, a ljudi su nam čestitali, dali podršku, bilo je jako lijepih riječi, čak i poklona, pa svima zahvaljujem što su uveličali sam događaj. Što se filma tiče, iako sam imao dvojbe o smislenosti svega, na kraju sam se odlučio ipak napraviti taj film i održati sam događaj u povodu našega rada. Nije to film za Oscara, ali je iskreno progovaranje protagonista o svemu onome što smo radili i što nas okružuje, ogovaranje svih (smijeh), odnosno jedan mali doprinos povijesti riječke (sub)kulturne scene, ističe Pilepić.

Akupunkturni pristup

Film »B25« u trajanju od nešto više od sat vremena na jedan zanimljiv način secira rad i postojanje udruge, ukazuje na boljke koje su se javljale tijekom izazovnih vremena, a prije svega stavlja u fokus one koji su zaslužni za sve brojne programe i sve aktivnosti koje su se do danas odvijale, kao i za održavanje same udruge na životu.

Iako ovaj gdjekad humorni dokumentarni film s elementima igranoga površinski zahvaća rad udruge i sva njezina nastojanja, želje, akcije, zapravo svojim akupunkturnim pristupom cilja neke bolne točke u tkivu našega grada, od pitanja poput važnosti industrijske baštine o kojoj se u javnome prostoru sve više govori, no i recimo same geneze nastanka sadašnjega Art-kvarta »Benčić«.

A o radu i važnosti udruge možda najbolje svjedoče oni kojima je Spirit, »optužen za kulturocid«, smisao, isti onaj smisao koji udruga i sama traži, a sudeći po kraju videa i konačnoj presudi, tražit će ga i sljedećih 25 godina kontinuiranim i predanim volontiranjem na riječkoj (sub)kulturnoj sceni.