LOVRAN – Entuzijazam je doista najvažniji pokretač koji može iz temelja promijeniti kulturnu ponudu neke zajednice. Posljednjih godina sve je više inicijativa koje zbog različitih interesa unose značajne promjene i pomažu lokalnoj zajednici da postane zanimljivija kako turistima u ljetnim mjesecima, tako i domaćim stanovnicima. Vrlo često takve inicijative ne žive dugo, ali neke od njih ne samo da postanu snažne i dugotrajne, već se prometnu u vrlo ozbiljne kulturne brendove. No, upravo zbog relativne lakoće oblikovanja inicijative u neki kulturni proizvod teško je, barem u prvim godinama, objektivno procijeniti kako će se stvari razvijati.

Jedna od takvih inicijativa, festival FUGIP (Festival umjetnosti, glazbe i plesa) ove je godine obogatio ljetnu kulturnu ponudu Lovrana. Radi se o festivalu koji ujedinjuje peto izdanje Festivala klasične glazbe Lovran Classic koji organizira udruga Corona laurea Lovran, ali i Festivala umjetnosti plesanja u organizaciji Plesnog art laboratorija. Zanimljiv koncept osnaživanja dvaju festivala i udruživanjem u jedan program s respektabilnim brojem događaja u samo 14 dana zasigurno će snažno utjecati na Lovran i njegovu okolicu. Hoće li tako biti i u budućnosti s obzirom da nije lako istovremeno razvijati čak tri brenda i dvije kulturno-umjetničke udruge, ostaje za vidjeti.

Nacionalni motivi

Sva četiri koncerta festivala »Lovran Classic«, za koji se naplaćuju ulaznice, predviđena su za Trg sv. Ivana u lovranskom starom gradu, ali je kiša već na otvorenju organizatorima pomrsila račune. Koncertni glasovir tako se našao u značajno manje atraktivnom prostoru obližnje galerije Laurus, koji je za moćno središnje glazbalo večeri manje prikladan. Galerija je sigurno nešto od dojma oduzela i prilično atraktivnoj ideji svjetlosnih projekcija koje su tijekom cijelog koncerta zanimljivim motivima od apstrakcije do zelene trave umjesto pitoresknih lovranskih fasada obasjavale slikama ispunjene zidove galerije (dizajneri: Marko Mrvoš i Filip Novak).

Iako bi naziv Večer klasičnog folklora nekog ljubitelja mogao navesti da pomisli da će se na programu naći izvorne folklorne plesne točke nekog KUD-a, ovdje se radi o koncertu s djelima autora klasične glazbe koja su inspirirana folklornim glazbenim motivima. Koncert je započeo ne odveć zahtjevnim, ali ljupkim nizom od »5 komada za glasovir četveroručno« mađarskog skladatelja Györgyja Ligetija (Induló – Marš, Polifón etüd, Három lakodalmi tánc – Tri svadbena plesa, Sonatina i Allegro) nakon čega su uslijedila dva stavka »Plesne suite za glasovir četveroručno« hrvatskog skladatelja Borisa Papandopula (Ketuš i Igra). Osim činjenice suvremeništva skladatelja, sličnosti skladateljskog izričaja u smislu forme i tehnike, ove su se izvedbe zvučno i vizualno sjajno nadopunile i oblikovale neku začudnu cjelinu od sedam točaka, jasno prikazujući zapravo i ideju cijelog koncertnog programa prezentacijama nacionalnih folklornih motiva.

Slavenski plesovi

Nakon prvog mađarsko-hrvatskog, drugi neslužbeni »blok« skladbi osim putovanja na Iberski poluotok donio je i promjenu u zvuku jer je uz glasovir nastupila flauta. Skladba »Pièce en forme de habanera« Mauricea Ravela poslužila je gotovo kao uvertira za novih sedam točaka (komada) Manuela de Falle pod nazivom »Siete canciones populares espanolas«. Zaključno, ponovo četveroručnim sviranjem glasovira pod utjecajem češko-moravskog folklora izvedena su četiri od 16 Slavenskih plesova skladatelja Antonina Dvoraka (op. 46 br. 2 u e-molu i br. 7 u c-molu te op. 72 br. 2 u e-molu i br. 7 u C-duru).

Glasovirske stolice bile su rezervirane za Martu Karolinu Cader-Pietrzak i Jelenu Tihomirović, koje su vrlo uvjereno i domišljeno ostvarile sve izvedbe te publici prikazale ispravan pristup četveroručnom sviranju u kojem je odmah vidljivo da umjetnice sviraju i dišu kao jedna. Navedeno je posebno zahtjevno u Slavenskim plesovima, u kojima postoji mikrodinamika i oscilacije u tempu koje nije moguće »naučiti«, već ih je doista potrebno osjetiti.

Dobrom poznavatelju ove glazbe možda bi se izvedbe činile nešto začudne jer smo uglavnom navikli na Dvorakove orkestralne verzije u kojima su oscilacije zbog većeg izvođačkog korpusa puno teže ostvarive, ali je činjenica da je Dvorak izvorno Slavenske plesove skladao za dva glasovira u čijoj je izvedbi, a što je jasno bilo vidljivo na ovom koncertu, moguće mnogo snažnije čuti plesni i folklorni karakter. Jelena Tihomirović ipak je bila glavna protagonistica koncerta s obzirom da je sudjelovala kao partnerica u svim izvedbama flautista Metoda Sironića koji je također inspirativno izveo svoj program. Osim tradicionalno atraktivnijih brzih stavaka možda valja istaknuti senzibilan, pomalo kavalski zvuk flaute u stavku »Nana« ciklusa Manuela de Falle. Kao dodatak jednosatnom koncertu pijanistice su publici podarile još jedan Slavenski ples, op. 46 br. 8 u ponešto zabavnijem i ležernijem, ali i manje precizno izvedenom ruhu.

Numerološka igra

Numerološka igra s ukupno sedam komada za glasovir četveroručno, »uvertiru« i sedam komada za flautu te Slavenske plesove br. 2 i 7 zanimljivo se poklopila s nadnevkom koncerta održanog 7. srpnja 2022. godine. Srećom, u publici nije bilo samo 7 ljudi, već njih gotovo dvadesetak, a svi su vrlo srdačno pozdravili sve izvođače. Nažalost, ostaje gorak okus premalog interesa za ovakve programe. Svakako je na organizatorima teška zadaća promocije i senzibilizacije javnosti, ali i na svim čitateljima ovih redaka da možda pohrle u Lovran već 12. srpnja na koncert mladog kvinteta Kalamos ili na neki od ostalih događaja Festivala umjetnosti, glazbe i plesa koji trenutno traje.