RIJEKA – Intermedijski triptih pod naslovom »Sonvoyce on Source: Colonello Futurista« izveden je u riječkom Art-kinu u sklopu programa Rijeke 2020 – Europske prijestolnice kulture. Prema scenariju i u režiji Vladislava Kneževića, projekt je nastao u produkciji 25 FPS iz Zagreba – udruge za audiovizualna istraživanja.

Riječ je o konceptu proširenog kina, odnosno o pedesetominutnoj izvedbi uživo koja intermedijski povezuje glazbeni koncert, teatarsko uprizorenje i filmsku projekciju. Ovaj umjetnički triptih posvećen je futurizmu, radikalnom pokretu iz razdoblja rane avangarde i kontroverznim idejama umjetnika krajnje nekonvencionalnih nastojanja i stavova te je pokušaj stvaranja konteksta za moguća nova čitanja kompleksnog futurističkog nasljeđa.

Giuseppe Rosignoli

Tko je colonello, pukovnik iz naslova? Jedna od inspiracija jest vojni časnik Giuseppe Rosignoli, pripadnik Talijanskog zrakoplovstva, koji je postao poznat po zračnim futurističkim akcijama (aeropittura, avionsko slikarstvo).

Na njegovu letačku misiju podsjeća središnji filmski dio triptiha, u kojemu je Rosignolija utjelovio glumac riječke Talijanske drame Mirko Soldano. Glumac je i fizički prisutan u kazališnoj izvedbi, gdje na talijanskom jeziku evocira ličnosti i teme povezane s futurizmom.

Riječ je o književnom i likovnom pokretu koji u Italiji početkom 20. stoljeća odbacuje muzejsku prošlost 19. stoljeća, kao i psihološku senzibilnost glazbeno nadahnutoga simbolizma, u ime ideala ratničke muškosti i silovitoga tehnološkog ubrzanja visoko industrijaliziranog društva.

Futurizam je jedini talijanski nekonformistički likovni pokret, koji je snažno utjecao na avangardna kretanja toga doba (kubofuturizam, rajonizam, suprematizam i konstruktivizam u Rusiji te vorticizam u Engleskoj).

Program je 1909. izložio talijanski književnik Filippo Tommaso Marinetti u manifestu koji polemizira s jalovom akademskom kulturom, veliča civilizaciju strojeva, dinamizma i agresivnosti, protivi se zamršenoj logici i sintaksi u ime izražajne sirovosti. Petorica tada mladih talijanskih slikara: Umberto Boccioni, Carlo Carrà, Luigi Russolo, Giacomo Balla i Gino Severini objavili su u Torinu 1910. »Manifest futurističkih slikara«, u kojem se zalažu za Marinettijeve ideje i novu viziju svijeta.

U slikarstvu se odriču naracije i treće dimenzije, nastoje uznemirenim linijama i međusobnim prožimanjem oblika i planova u kretanju ostvariti senzacije ritma modernog života. Odbacuju statičnost, rastavljaju oblike u prizmatične volumene i primjenjuju oštre kontraste jarkih boja.

Hommage futurizmu

U intermedijskom triptihu na zanimljiv se način povezuju Rosignolijeve zračne futurističke akcije sa slikarstvom Giacoma Balle, koji se priklonio ekspresivnim dinamičnim kompozicijama.

Propitujući kompleksno nasljeđe talijanskog futurističkog pokreta, triptih se referira i na Luigija Russola i njegov anticipatorski manifest »L’ arte dei rumori« (Umjetnost buke). Russolo je muzikalnim dinamizmom i pjesničkom intuicijom anticipirao slobodu nadrealizma. Ovu »zvučnu kulisu« futurizma dizajnom zvuka i izvedbom glazbe uživo evociraju Alen i Nenad Sinkauz. Njima i Mirku Soldanu na sceni su se pridružili performeri Tanja Vrvilo i Damir Bartol Indoš, koji su u svom »futurističkom« nastupu s vizirima preko lica prizvali futurističko sintetsko kazalište s glavnim predstavnikom Enricom Prampolinijem.

Intermedijski triptih »Sonvoyce on Source: Colonello Futurista« publiku je podsjetio na neke od temeljnih postavki futurizma, umjetnički sintetizirajući glazbu, kazalište i film.

Osim što je svojevrsni hommage futurizmu, ovo je i poziv na nova čitanja ovog kontroverznog avangardnog pokreta, čije su ideje – kako kažu sudionici triptiha – zbog spleta nesretnih povijesnih okolnosti često bile pogrešno i tendenciozno interpretirane.