Koncert "Titan"

Glazba titanskih razmjera u “Zajcu”: Na rasporedu su bila djela Delepelairea, Elgara i Mahlera

Kim Cuculić

Foto Vedran Karuza

Foto Vedran Karuza

Riječkim simfonijskim orkestrom ravnao je Valentin Egel, a kao solist nastupio je Bruno Delepelaire



RIJEKA – Na kraju koncertne sezone u HNK-u Ivana pl. Zajca izveden je koncert naslovljen »Titan«, a na programu su bila djela Bruna Delepelairea, Edwarda Elgara i Gustava Mahlera. Riječkim simfonijskim orkestrom ravnao je Valentin Egel, a kao solist nastupio je Bruno Delepelaire, solo-čelist Berlinske filharmonije.


Na početku koncerta izvedeno je djelo »Les Taurides/Tauridi« Bruna Delepelairea, nazvano po fascinantnoj godišnjoj kiši meteora, pljusku zvijezda padalica koje u studenom stvaraju prave senzacije na nebu.


«Uvijek me fascinirao zvuk holivudskog orkestra, kao i glazba Johna Williamsa, stoga je ova skladba vjerojatno pod tim utjecajima, kao i onim francuske impresionističke glazbe koju jako volim. Veliki fenomeni koji se događaju u svemiru, luda količina energije koja se pritom oslobađa, silovitost i istodobno čista ljepota, bili su izvor inspiracije za ovo djelo«, kazao je Delepelaire kojeg je riječka koncertna publika zatim upoznala i kao violončelističkog virtuoza prigodom izvedbe jednog od najpoznijih koncerata za ovaj instrument i orkestar – Koncert za violončelo u e-molu, op. 85 Edwarda Elgara. Praizvedeno u Londonu 1919., ovo djelo odražava tugu koja je preplavila skladateljevu domovinu u posljednjim mjesecima Prvog svjetskog rata. Iako čeznutljiva i melankolična, pa i introspektivna, ova skladba istodobno u sebi nosi i toplinu i strastvenost. Nakon što je prvo prirasla srcima slušatelja u Engleskoj, polako je, a dijelom i zahvaljujući zasluženo poznatoj snimci Jacqueline du Pré, osvojila svijet i postala jednim od najvećih koncerata za violončelo svih vremena i neizostavnim dijelom koncertnih repertoara, te neodoljivim izazovom i izvorom inspiracije za vrsne violončeliste diljem svijeta.




Koncert je zatvorila izvedba Prve simfonije u D-duru Gustava Mahlera, poznate i pod nazivom »Titan«. Međutim, nije ju tako nazvao skladatelj već tadašnji mediji prepoznajući je kao pravi spektakl. Prva Mahlerova simfonija izvanredno je postignuće visoke razine glazbene sofisticiranosti i kreativnosti tolike da neki vjeruju kako je Mahler morao i ranije pisati simfonije iako za to ne postoje nedvojbeni dokazi.


Nastala od zime 1887. do proljeća 1888., Prva simfonija Gustava Mahlera prošla je niz revizija nakon svoje praizvedbe 1888. godine. Skladatelj je bio inspiriran svojim prethodnim djelima, odnosno ciklusom pjesama »Lieder eines fahrenden Gesellen« (»Pjesme putujućeg djetića« ili »Pjesme putnika«), a izravne teme mogu se čuti u svim stavcima.


Bilo je to impresivno finale ovog koncerta i koncertne sezone, koje je oduševljena riječka publika ispratila dugim pljeskom. Na kraju je uslijedilo još jedno finale – publika je svjedočila i dirljivom trenutku kad se nakon 42 godine u riječkom orkestru klarinetist Željko Pichler oprostio i od kolega i od publike.