U izdanju zagrebačkog Stilusa i prijevodu Marije Perišić objavljena je knjiga »Treći svjetski rat? – Bitka za Ukrajinu« Jurija Felštinskog i Mihajla Stančeva.

Ovo publicističko djelo opisuje se kao svjetski bestseler koji je predvidio aktualnu rusku invaziju. Vidovito napisana prije ruskog napada na Ukrajinu 2022. godine, ova je knjiga prvi sveobuhvatan pogled na ubojite metode kojima se Rusija još od 1999. pokušava domoći Ukrajine, a kulminirale su sveopćim, ničim izazvanim ratom i strahotama kojima se u ovom trenutku još uvijek ne nazire kraj.

Krojeći uzbudljiv narativ, koji se čita poput kakvog napetog romana, autori Jurij Felštinski i povjesničar Mihajlo Stančev listaju nisku dokaza, povlače povijesne usporedbe i ujedinjuju izvore koji su po potrebi novi, malo poznati ili anonimni.

Autori su već 2015. predvidjeli da je ruska invazija pitanje šestogodišnjega ciklusa planiranja ruske vojske i da će se dogoditi 2021. (ne računajući svjetsku pandemiju), zdušno tvrdeći i da se Putinu mora pružiti otpor kako bi se izbjegao potencijalni nuklearni sukob koji bi svijet odvukao u globalni rat.

Novo, dopunjeno izdanje knjige »Treći svjetski rat? – Bitka za Ukrajinu« obvezno je štivo za sve koji žele razumjeti uzroke trenutačne krize i kako je učinkovito prevladati.

Oleg Kalugin, bivši general i šef Protuobavještajnog odjela KGB-a, rekao je o knjizi: »Putinov glavni cilj i dalje je zauzimanje Ukrajine. Nažalost, te će se riječi, kao i većina knjige, pokazati proročanskima.«

Alexander Etkind, profesor povijesti na Europskome sveučilišnom institutu u Firenci, kaže da povjesničare krase brojne vrline, ali među njima je rijetko hrabrost te dodaje: »Ipak, život u modernom svijetu zahtijeva temeljito preispitivanje uobičajenih ideja koje se tiču Rusije i Ukrajine, Sjedinjenih Američkih Država i Europe.

Ova knjiga iz pera dvojice hrabrih i savjesnih povjesničara pomoći će čitateljima shvatiti sadašnjost, ali i živjeti u budućnosti.«

Jurij Felštinski povjesničar je ruske tajne službe blisko povezan s glavnim ruskim prebjezima. Supotpisao je bestselere »Sakaćenje Rusije« s otrovanim potporučnikom KGB-a Aleksandrom Litvinenkom i »Doba ubojica: Kako Putin truje izbore« (The Age of Assassins: How Putin Poisons Elections) s Vladimirom Pribilovskim.

Bio je gostujući profesor na Hooverovu institutu i Sveučilištu Stanford te prvi američki državljanin koji je doktorirao na Ruskoj akademiji znanosti.

U Ukrajini je predvodio projekt dešifriranja zloglasnih »Kučminih vrpci« na kojima je zabilježena urota s ciljem ubojstva poznatoga ukrajinskog novinara Georgija Gongadzea. Kao komentator redovito se pojavljuje na MSNBC-u, NPR-u, BBC-ju i Sky TV-u te u srednjoeuropskom i britanskom tisku.

Mihajlo Stančev profesor je povijesti i voditelj Odsjeka za povijest na Nacionalnom sveučilištu Karazin u Harkivu te bivši savjetnik Ministarstva vanjskih poslova Ukrajine.

Autor je 17 knjiga i član Bugarske akademije znanosti. Redovito objavljuje znanstvene članke u uglednim časopisima i drži predavanja u Sjedinjenim Američkim Državama, Bugarskoj, Francuskoj, Njemačkoj, Italiji i Japanu. Živi s obitelji u Harkivu.

Predgovor knjizi Felštinskog, napisan u travnju ove godine, naslovljen je »Ukrajina – prva bitka Trećega svjetskog rata?«, u kojemu autor navodi:

– Bez razloga i upozorenja, ruska je teritorijalna vojska 24. veljače 2022. otvoreno napala susjednu Ukrajinu, šokiravši tim neprijateljskim aktom cijeli svijet.

Rusija je preko noći u ropotarnicu povijesti otpremila više od tri desetljeća europskog mira nakon raspada »carstva zla« SSSR-a. Zbog otvorene agresije doslovce u dvorištu triju nuklearnih sila, Treći svjetski rat najednom se čini kao posve izgledna opcija, što se odmah vidjelo i u medijskim naslovima diljem svijeta.

Ali nas ruska invazija nije iznenadila. Nedugo nakon lukavog napada Rusije na Krim, objavio sam članak s tezom da je Putin upravo napisao novo poglavlje starog sukoba s kolosalnim posljedicama. Mihajlo Stančev – voditelj Odsjeka za povijest na Nacionalnom sveučilištu Karazin u Harkivu i stručnjak za diplomatsku povijest Ukrajine – i ja – povjesničar Rusije i njezinih tajnih službi – slagali smo se da je Europa gurnuta u situaciju kakva nije viđena još od 1939. kad su Staljin i Hitler odredili sudbinu svijeta…

Stradavanje Ukrajine zbog ruske korupcije – i njezino sudjelovanje u njoj – bili su važni za cijeli svijet čak i prije invazije 2022. Na Zapadu ta korupcija možda nije tako očita, ali razlika je samo u stupnju, ne i u vrsti. Roman Abramovič, Aleksej Miller, Igor Sečin: Putinovi moćni saveznici povlače lance utjecaja koji sežu do najviših ešalona ruskoga političkog establišmenta.

Čim se netko iz tog kruga domogne utjecaja u inozemstvu i ime mu se ukleše u zid važne građevine, Putinov se plan počne odmotavati…

Napadi na Gruziju (2008.) i Krim (2014.) dva su trenutka kad je Zapad uz malo truda mogao zaustaviti Putina. Svakim sljedećim oklijevanjem bit će sve teže zaustaviti rusku agresiju prije nego što se razbukta, napisao je Felštinski.

On dalje konstatira da je padom južne Ukrajine Putin bio dobio koridor prema Pridnjestrovlju, istočnom dijelu Moldavije uza zapadnu granicu Ukrajine.

– To je sljedeća faza Operacije Nova Rusija u kojoj Rusija planira iskoristiti snagu Ukrajine protiv nje same. Odatle Putin može zauzeti Moldaviju i napasti Ukrajinu sa zapada, stalno bockajući članice NATO-a i strpljivo poput pauka u mreži čekajući trenutak protivnikove slabosti.

Teška lekcija ove knjige glasi da se Putinu moramo odlučno oduprijeti kad god možemo, ali da demokracijama to nikad nije lako, pa ni vrlo manjkavima poput Ukrajine.

Putin će se jednostavno vratiti još jači na njihov račun. U ovom trenutku taktičko nuklearno oružje još nije operativan dio ruske jednadžbe. Kad to postane, bit će prekasno, smatra Jurij Felštinski.

U uvodu knjige on piše i sljedeće:

– Anektiranjem ukrajinskog Krima u ožujku 2014. godine Putin je prešao Rubikon. Isključio se iz europske i globalne zajednice dajući svima do znanja da je važnost ruskih korporativnih financijskih interesa sporedna njezinim nacionalnim, odnosno nacionalističkim i geopolitičkim interesima kako ih on vidi. A Putin svoju Rusiju vidi kao novo carstvo koje se diže iz ruševina prošlosti. Zašto? Zato što je prije bilo tu…

Mislim da i Vladimiru Putinu slijedi Nürnberški proces i da se treba održati u Sevastopolju, najvećem krimskom gradu s 350.000 stanovnika…

U ožujku 2022. zapadne demokracije suočile su se s teškim izborom i istim pitanjem kao i 1938.: trebaju li zaratiti s Putinom? Sklapati globalne antiruske međunarodne sporazume i nametanjem sankcija izolirati Rusiju? Ili čekati i ne činiti ništa?

Jedno je jasno kao dan. Rusija ne može sama ratovati s cijelim svijetom. Posljedica ovog rata bit će kolaps Ruske Federacije u usporedbi s kojim će kolaps Sovjetskog Saveza iz 1991. izgledati kao skromna proba prije grandiozne premijere.

Uvjeren sam da Rusiji danas nedostaje unutarnje snage kojom bi zaustavila neminovnu katastrofu. Putin je agresor i ratni huškač. Ovaj će rat Rusiji donijeti sram, propast i smrt.

Ukrajinci su Euromajdanom dokazali da su za svoju slobodu spremni umrijeti. Neizmjerno je manje očito da su Rusi voljni učiniti isto za Putinove imperijalne ambicije – zaključuje Jurij Felštinski.

Knjiga »Treći svjetski rat? – Bitka za Ukrajinu« donosi i pregled povijesti Ukrajine, koja povijesno gledano, smatraju autori, nije imala sreće:

»Smještena u središtu Europe, našla se zarobljena među četiri različite inačice civilizacije – zapadne i istočne, sjeverne i južne. Za Ukrajinu je to bilo, ako ne tragedija, onda barem vječiti problem… Problem Ukrajine bio je i to što je stalno bila dijelom druge države ili stranog carstva.«

Osim o povijesti Ukrajine, Felštinski i Stančev pišu i o Kozacima, Novoj Rusiji i Donbasu, ukrajinskom pitanju u 19. stoljeću, ruskoj revoluciji i građanskom ratu u Ukrajini, Ukrajini između Staljina i Hitlera, raspadu sovjetskog carstva, trovanju Viktora Juščenka i fenomenu Julije Timošenko, sukobu Juščenko-Timošenko, Narančastoj revoluciji, sukobima s Rusijom zbog plina, ukrajinskoj politici, Euromajdanu, zagonetnom povratku »banderovaca«, građanskom ratu, invaziji na Krim i povijesti Krima, lažnom »Ruskom proljeću« i drugim temama.

Na kraju knjige zaključuju: »Povijest nas rijetko poučava lekcijama iz kojih nešto možemo naučiti. Danas svjedočimo reprizi predratne situacije u Europi 1938. – 1939. Jezivo je kako je sve slično. Svi griješe.

Putin također griješi i još će griješiti. Putinov je cilj ostvariti samoga sebe uvlačeći svijet u Treći svjetski rat. Dobro znamo kako su prethodna dva svjetska rata u Europi završila: totalnim razaranjem i uništenjem. I za gubitnike i za pobjednike.

Raspravljajući o opasnostima izbijanja Trećeg svjetskog rata, ne možemo se ne dotaknuti mogućnosti da se pretvori u nuklearni sukob. Je li Putin tip osobe koja bi riskirala takav rat?

Ili preformulirajmo pitanje: bi li Adolf Hitler upotrijebio nuklearno oružje protiv svojih neprijatelja? Znamo odgovor na to pitanje, iako Njemačka nije imala nuklearno oružje. Ali zato ga suvremena Rusija ima. I ono joj je jedini saveznik u pokeraškom blefu Vladimira Putina.«