Nataša Dragnić rođena je u Splitu 1965. godine, a nakon studija germanistike i romanistike, kao i magisterija iz književnosti u Zagrebu, završila je diplomatsku školu u Zagrebu i Berlinu te od 1994. godine živi u Erlangenu i predaje njemački za strance, ali i francuski, engleski te hrvatski.

Kvalitetno znanje njemačkog jezika ponukalo ju je i na pisanje na tom jeziku, pri čemu je bila vrlo uspješna jer je njen prvijenac »Jeden Tag, jede Stunde« (Svaki dan, svaki sat) iz 2011. godine doživio velik uspjeh, a prava za prijevod prodana su u tridesetak zemalja.

Taj je roman preveden i na hrvatski, a istu je sudbinu doživio i njen treći roman, knjiga »Der Wind war es« (2016), koja se krajem prošle godine pod naslovom »Krivo je jugo« pojavila i na hrvatskom jeziku u prijevodu Željke Gorički.

Vatromet emocija

Puno se toga bitnog za život autorice zrcali u ovom romanu – Njemačka, Hrvatska, Dalmacija, književnost, kazalište… sve su to odrednice i života Nataše Dragnić i njenog romana »Krivo je jugo«.

Ovom je prigodom autorica priču osmislila oko pokušaja šestero mahom mladih Nijemaca koji u svibnju stižu na Brač ne bi li koz dva-tri tjedna boravka pripremili jednu dramsku predstavu kojom će, nada se njihov redatelj Anton, osvojiti prvo mjesto na velikom festivalu amaterskih kazališta, što bi njemu moglo donijeti posao.

Na Brač njemačka ekipa stiže stoga što je Barbara, partnerica autora teksta (Stefan) Hrvatica i na Braču živi njena teta Julia, također Njemica koja je nakon smrti supruga odlučila ostati na Braču koji je svim srcem zavoljela i na kojem joj društvo čini hrvatski ratni veteran Toma, svojedobno najbolji prijatelj njenog pokojnog supruga.

Julia mladoj njemačkoj ekipi dopušta boravak u svojoj kući za turiste, ali vrlo brzo postaje svjesna kako će rad i suživot tri muškarca i tri žene biti daleko od idiličnog odmora jer mladost i emocije rade svoje pa se uskoro zbivanja iz Stefanova kazališnog teksta koji govori o ljubavnom trokutu prenose i u stvarnost, i to kroz nekoliko ljubavnih trokuta.

Naime, spomenutim likovima pridružuje se uskoro i francusko-hrvatski slikar Nikola, otac (Jens) jedne od glumica (Lisa) te ljubavnik (Simon) glumca Michaela u kojeg je zaljubljena i glumica Katrin, a s njim nešto »muti« i Lisa.

Ukratko, vatromet emocija i zbivanja rast će iz dana u dan da bi višednevnu kulminaciju doživio nakon što na otok udari jako olujno jugo koje dodatno utječe na emocije i psihu svakog pojedinca, pa se u tim posebnim uvjetima divljanja elemenata prirode još bolje uočavaju karakteristike svakog od likova.

Tragični završetak (nesretna smrt jednog od likova) dodatno podiže razinu strasti emocija, a po smirivanju vremena svima je jasno da su proživjeli svojevrsnu katarzu nakon koje, istina uz visoku cijenu, puno više znaju o sebi samima te svijetu i životu općenito.

Traktat o ljubavi

»Krivo je jugo« na jedan je način traktat o ljubavi, pri čemu čitatelj lako uočava različite vrste ljubavi – vršnjačku, (polu)bračnu, mladenačku, roditeljsku, ljubav dvoje zrelih ljudi, istospolnu…

Svaka od tih ljubavi na višu je razinu ekspresivnosti podignuta baš radi oluje u kojoj se odvija, kao i zbog činjenice da korespondira s dramskim tekstom koji uvježbavaju i koji se neizostavno isprepliće s njihovim životom.

Način pak na koji nam ovu štoriju pripovijeda Nataša Dragnić omeđen je kratkim jednostavnim epizodama kroz koje pratimo kronološki slijed radnje te kroz razgovore likova saznajemo i pojedinosti o njihovoj prošlosti.

Od tog u osnovi realističnog pristupa autorica odstupa u trenucima opisa svega što se zbiva pod udarima oluje. U tim trenucima neki od likova djeluju poput nekontroliranih robota ili zombija, a taj otklon od realnosti njen je pokušaj da kroz lirski pristup oslika likove i njihove osjećaje.

Time je roman svakako dobio na stilskoj raznovrsnosti, ali je izgubio na realnosti što se, pak, može opravdati utjecajem juga koje, zna se, zaista snažno utječe na emocije i psihu. Općenito, Nataša

Dragnić posebno je dobra pri opisu prirode, bilo prekrasne ljepote i mira mora za sunčanog dana, bilo oslikavanja nekontroliranog divljanja »neba i mora« za dana olujnog juga.

Upravo na tim prikazima prirode, svim njenim ćudima i čudima, opasnostima i ljepotama, autorica gradi most kojim nastoji i uspijeva objasniti slično takvo ljudsko ponašanje te stvoriti roman o čovjeku u prirodi i prirodi u čovjeku.