Odlazak pisca

Nakon kratke i teške bolesti preminuo književnik Bekim Sejranović

Portal Novi list

Foto Vedran Karuza

Foto Vedran Karuza



Nakon kratke i teške bolesti u 48. godini života iznenada je preminuo poznati književnik i jedan od najznačajnijih pisaca svoje generacije, Bekim Sejranović.


Damir Uzunović, direktor izdavačke kuće Buybook, ujedno Sejranovićev dugogodišnji prijatelj, potvrdio je ovu vijest, koja ga je, ističe, jako pogodila i potresla.


– Pišem knjige kakve volim čitati, i mislim da je to ispravan put za mene, i za svakog pisca. Najgora stvar koju književnik danas može napraviti jest truditi se pod svaku cijenu biti »originalan«.




Već je Borges to rekao; sve je već rečeno, sve napisano. Ostaje nam samo pisati o svome svijetu…, rekao je Sejranović u jednom od intervjua Novom listu.



Bekim Sejranović rođen je 1972. godine u Brčkom gdje je završio sedam razreda osnovne škole.


Od 1985. pohađa srednju pomorskoj školu u Rijeci, smjer nautika. Nakon položene mature studira jednu godinu na Pomorskom Fakultetu u Rijeci, no potom odlučuje studirati kroatistiku i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Rijeci.


U Oslo seli 1993. i nastavlja studirati, a 1999. na tamošnjem Povijesno-filozofskom fakultetu obranio je magisterij iz područja hrvatske književosti. Od 2001. do 2006. godine radi kao lektor na spomenutom fakultetu i predaje južnoslavenske književnosti, jezike i prevođenje.


Od 2000. godine pa sve do danas radi kao sudski tumač i književni prevoditelj, predaje norveški za strance, te piše i objavljuje vlastitu prozu.


Autor je knjige kratkih priča Fasung, kao i romana Nigdje, niotkuda, Ljepši kraj, Sandale, Tvoj sin, Huckleberry Finn i Dnevnik jednog nomada.


Romani i kratke priče prevedeni su mu na više stranih jezika: norveški, engleski, slovenački, makedonski, nemački, češki, italijanski i poljski. Za roman Nigdje, niotkuda 2009. godine dobio je nagradu „Meša Selimović“ koja se dodjeljuje za najbolji roman objavljen na području Srbije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Crne Gore.


Od 2011. do 2014. godine Bekim Sejranović je živio u Ljubljani, a od svibnja 2015. živio je i radio u Zagrebu.


Oproštaji kolega i prijatelja


Na društvenim mrežama od Sejranovića se opraštaju kolege i prijatelji. Kruno Lokotar napisao je: “Umro je Beks u 48-oj, prerano, za takve je uvijek prerano, koliko god se žurili. Veće oči i veće srce teško ste mogli sresti. Potonje je zatajilo”.


 



Pisac Marko Tomaš poručio je: “Imam potrebu porazbijati sve oko sebe, cijeli kozmos i dvije kafane izvan njega. Zbog svijeta u kojem se dobri, dragi ljudi osjećaju nelagodno i ne mogu pronaći svoje mjesto.


Na koncu, često baš blizu rješenja bude kasno. Velika srca odustanu i uvijek odu prerano.


Velika srca su veće mete, lakše ih je pogoditi, zato stanu ranije, a trebaju nam, jer smo sve samotniji, sve više je tijesno i mjesta na koja bismo mogli pobjeći polako isčezavaju.


Adio, dragi brate od druge majke. Ne pravi sranja po nebu, gore valjda ima mjesta. Odavde se čini da ga ima ihaaaj!


Više nego na svim rijekama koje nismo stigli oploviti. Volim te, pizdo!


Bekim S. (1972. – 2020.)


moj brat Haklberi Fin”.