„Tiha voda brege valja“ – ova narodna izreka u svojoj poruci nosi suštinu života. Premda je riječ o metafori ljudskog karaktera, i u stvarnosti voda ima nemjerljivu snagu jer svojom „upornošću“ oblikuje i prilagođava ambijent oko sebe. Voda je konstanta i dominanta ove planete i naše civilizacije. Voda je život, kako je rekao Seneca, pod čijom izrekom raspisujemo natječaj već 23 godine:
„I kada bi sve na ovoj planeti izgorjelo, ostala bi voda – i u njoj iskra novog života.“

Poraz ove civilizacije upravo je u tome što se pitka voda koristi kao ratni resurs. U nedavno vođenom ratu jedna je strana drugoj zavrnula ventil dotoka pitke vode i na taj način pokušala prisiliti protivnika na pokornost. Nije ovdje mjesto da raspravljamo o moralnosti, etičnosti, viteštvu ratovanja ili o samom ratu, ali morao sam spomenuti taj kukavički čin uskraćivanja osnovnog životnog resursa svima, pa i najnezaštićenijima. Nema više viteškog bojnog polja na kojem se nadmeću i dokazuju najbolji borci. Na pozornici su licemjerje i kukavičluk. No, nećemo više o tome.

Okrenimo se ovogodišnjim autorima. Na natječaj su pristigle 524 fotografije od 94 autora iz Hrvatske, Slovenije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Srbije i Rumunjske. Kada pred sobom imate toliko fotografija koje interpretiraju vodu u svim njezinim pojavnim oblicima, nemoguće je ne biti opčinjen idejama i inventivnošću autora. Snimljene scene kreću se od klasičnih pejzaža u kojima je istaknuta ljepota prirode na kojima dominiraju rijeka, jezero ili more. Naravno, tu su i radovi koji upozoravaju na ekološke probleme i opominju nas da ćemo, nastavimo li ovako, završiti zatrpani vlastitim otpadom.

Mnogi autori temu vode interpretiraju na originalan i inovativan način. Ta se inovativnost očituje u načinu kadriranja i odabiru presudnog trenutka fotografiranja određene scene. Sklad svih tih elemenata doprinosi vrijednosti fotografske slike, što je i utjecalo na njihovo izdvajanje i pohvalu. Zbog velikog broja originalnih ideja, umjesto tri pohvale, koliko je bilo predviđeno natječajem, dodijeljeno je jedanaest ravnopravnih pohvala kao što slijedi: Radojko Bošković – Zaleđena lokva, Dorotea Božičević Bačić – Magenta, Adela Lia Rusu – In the Deep, Vesna Špoljar – Kišni grad, Anna Francesconi – In the Carwash 1 i In the Carwash 2, Pavao Toth – Akvarel, Višnja Makek – Kišne kapi, Danijela Macura – Školjka i Suton, Marian Plaino – When Water Hurts, Dražen Bota – Spačva, Lara Dežulović – Izvor.

Za nagradu Grand Prix odabrao sam fotografije Reljef vode i Topografija tišine autorice Ljiljana Kovač. Autorica je prikazanu scenu vode obradila do mjere da ona i dalje ostaje voda, ali u duhu snažnog grafizma. Likovni aspekt ovih fotografija sveden je na minimum linija i sivih tonova, gotovo do čistog znaka, a ipak i dalje snažno dočarava vodu. Te su fotografije poput rezonantne kutije koja beskonačno ponavlja najljepše tonove prirode i odjeke umjetnički vrijednog djela. Autorica je pokazala vrlo visok stupanj kreativnog impulsa i stvorila originalne, sugestivne i vizualno snažne slike vode.
Izložba u cjelini, kao i velik odaziv autora, potvrđuje opravdanost naše upornosti u svakogodišnjem raspisivanju natječaja i poticanju javnosti na razmišljanje o vodi – resursu bez kojeg ne možemo živjeti.