IZLOŽBA

Milan Božić “The Biggest: Antonio Gotovac Lauer”: Priznanje svima koji su koristili neposluh

Kim Cuculić

Ono što mi je osobito blisko s Lauerom jest spoznaja da je golo tijelo u javnom prostoru moga grada blasfemija, vrijeđanje malograđanštine, kaže Božić uoči otvorenja izložbe



ZAGREB – Izložba Milana Božića pod naslovom »The Biggest: Antonio Gotovac Lauer« bit će otvorena u četvrtak, 18. lipnja, u 19 sati u »Galeriji Bačva« Doma HDLU-a. Otvorenje će popratiti i umjetnikov performans.


Kako navodi Milan Božić, ovim projektom želi skrenuti pozornost na važnost kulture vrednovanja, kulture sjećanja, kao i kulture njegovanja i zaštite, kako materijalne i nematerijalne kulturne baštine, tako i onih koji su svojim opusom obogatili domaću i svjetsku kulturnu baštinu.


Crni val


– Želim odati priznanje svima koji su koristili neposluh, kao sredstvo za razotkrivanje intelektualne lijenosti i tromosti pojedinaca i mase, zavedenih tobože važnim i uzvišenim idejama i ideologijama, koje služe kao zaštita nakaradnih i lažljivih trenutno vladajućih režima.




Odnosno dati svoj doprinos razotkrivanju lažljivosti vladajućeg režima. Gotovac je stvarao, kao pripadnik Crnog vala u tadašnjoj jugoslavenskoj kinematografiji – intelektualne i kritičke umjetničke struje, koju su komunistički vlastodršci osuđivali jer je ismijavala nakaradnost vlasti i propagandističkog, u većini slučajeva partizanskog, filma. Svojim stavom i umjetničkim radom sudionici Crnog vala su došli u nemilost vladajućih, doživjevši cenzuru, proganjanje, zabranu djelovanja te sudsko i zatvorsko kažnjavanje.


O umjetniku

Milan Božić rođen je 1958. u Zagrebu. Završio je Školu za strojarstvo i elektrotehniku 1978. te započeo studij elektrotehnike i strojarstva. Godine 1982. zaposlio se u tvornici Sintal (sinter metala-tvrdih metala). Od 1986. do 1991. član je Aero kluba Zagreb. Od 1991. do 1995. bio je dragovoljac Domovinskog rata. Pohađao je časničku školu HVU »Petar Zrinski«. Radio je kao nastavnik i zapovjednik nastavnih skupina (satnija – bojna) na HVU-u. Od 1999. do 2010. bio je djelatni časnik HV-a u Ministarstvu obrane RH. Ratni je vojni invalid (prvo ranjavanje – Karlovačko ratište, 1991.). Od 1999. radi performanse s Vlastom Delimar i samostalno. Radi video, film, fotografiju i performans.

Svojim primjerom pokazali su kako se pojedinac, u ovom slučaju umjetnik, treba ponašati te kako se nositi sa slikom koju okolina u određenim uvjetima formira o nelojalnom pojedincu kojeg nastoji ušutkati, ne birajući sredstva. Ovim projektom želim skrenuti pozornost na to kako svatko svojim radom i životom mora biti svoj, mora slijediti moralne i etičke principe, bez obzira na možebitne ugroze materijalne ili egzistencijalne prirode.


Želim motivirati umjetnice, umjetnike i konzumente umjetnosti u cilju iskrenog i ozbiljnog rada u kulturi i umjetnosti na putu izgradnje i razvoja kulture koja je u skladu sa svjetskim kulturnim kretanjima i trendovima te koja u pojedinim trenucima prethodi tim istim svjetskim trendovima.


Ovim projektom nastavljam putem pripadnika Crnog vala, koji su suprotno prevladavajućoj ideologiji i propagandističkom djelovanju državnih umjetnika i kulturnih djelatnika, osmislili jedan kritički umjetnički pravac, koji je prikazivao realan život i prešućivano tamno naličje života u »socijalističkom raju«. Kao dragovoljac, branitelj… borio sam se protiv istog protivnika kao i pripadnici Crnog vala.


Završetkom Domovinskog rata i obranom RH ratno oružje zamjenjujem umjetničkim sredstvima i tako dokazujem da su umjetnici na jedan način ratnici i da istinski ratnici mogu biti umjetnici.


Golo tijelo


Meni kao pojedincu, kao osobi, moje tijelo i moj um jedinstvena su i nerazdvojiva cjelina te oni zajednički ravnopravno tvore alat kojim spoznajem samoga sebe uz istodobno spoznavanje prostora, vremena, povijesti te socijalnih, ekonomskih, religijskih i svih drugih okolnosti, situacija i duhovnih kretanja u kojima trenutno egzistiram.


Ono što mi je osobito blisko s Lauerom jest spoznaja da je golo tijelo u javnom prostoru moga grada blasfemija, vrijeđanje malograđanštine pa, razgolićujući sebe, javno skidam lažne konformističke maske kolebljivaca koji, živeći svoje živote, zapravo lažu, skrivaju se od svoje stvarnosti, boje se javno iznositi mišljenja i stavove te na sve moguće načine nastoje izbjeći vlastitim djelovanjem bilo kakve promjene.


Meni nije cilj samo realizirati neki projekt, odnosno izraditi umjetničko djelo. Važan mi je tok i postupak izrade umjetničkog djela, svaka faza kroz koju prolazi neka misao, neka ideja, odnosno put – misao – ideja – proces rada – gotovo umjetničko djelo – zaključuje Božić.