Luka Zima: Hrvatska ne cijeni dovoljno svoje skladatelje

Najčešće se muzika priprema dok film još nije snimljen, znači po scenariju i po idejama autora. Za »Zagreb Cappuccino« dobio sam polufinalnu montažu s već određenim mjestima za muziku. Napravio sam par skica i nakon što je Vanja odabrala što joj se sviđa, snimili smo sve u studiju. Ideja je bila klasična – da se jedna tema provlači kroz cijeli film – kaže Luka Zima

Iako je »Zlatna arena« jedna od onih velikih nagrada kakve je čast imati u biografiji i kakve u karijeri dobitnika znače veliki skok, ona u kategoriji najbolje filmske glazbe često ostaje u sjeni »velikih« i medijima zanimljivijih priznanja – onih za režiju i glumu. Ovogodišnji dobitnik pulske »Zlatne arene« za glazbu mladi je splitski kompozitor Luka Zima – tu je nagradu zaslužio autorskom glazbom za film »Zagreb Cappuccino« redateljice Vanje Sviličić. 

   Između Ziminih uspjeha i njihove medijske pokrivenosti velika je disproporcija: široj kulturnoj javnosti manje je poznato da je ovaj nadareni skladatelj dobio i nekoliko nagrada nezavisnog festivala kreativnih komunikacija »Sudnji dan«; 2011. godine proglašen je kompozitorom godine, 2000. nagrađen je na Danima hrvatskog filma za glazbu u crtanom filmu »Koncert« Branka Ilića i za dokumentarni film »Terra Roza« Alda Tardozzija, a radio je glazbu za igrane, dokumentarne i animirane filmove (»Noa«, »Popravilište za roditelje«, »Snapshots«, »Anina priča«) te je skladao za televiziju (»Bibin svijet«, »Mrtvi kutovi«), kazalište i namjenske filmove. Od potonjih, nagrađen je za namjenski film »Neka vatra i dalje gori!«. 

   No, Luka Zima nije frustriran manjkom interesa javnosti za ono čime se bavi. 

  Atmosfera i stil

– Ne žudim za tim da se o meni piše, nije mi do toga stalo. Problem je malo veći od pojedinačnih taština; nezainteresiranost medija samo reflektira činjenicu da je kompozitorima u Hrvatskoj danas financijski teško. A to je već stvar do koje mi jest stalo. Jer, kao i svakom umjetniku, bitno mi je raditi u što boljim uvjetima – kaže samozatajni Zima s kojim razgovaramo u Splitu, prije njegova polaska za Mljet, u jednoj od rijetkih pauza koje je uspio uhvatiti između nekoliko angažmana.  

  Trenutno ga najviše zaokuplja skladanje glazbe za slovenski dugometražni film »Perseverance« (redatelj Miha Knific) koji uvezuje petnaest istinitih priča u rasponu od šezdeset godina. Na stranicama producentske kuće »Nukleus film« »Perseverance« se opisuje kao »poetsko putovanje kroz kolektivno sjećanje, u kojemu se traže odgovori na pitanja tko smo, odakle dolazimo i kamo idemo«. Luka Zima zbilja vjeruje u taj film i kaže da mu je gušt raditi na njemu. 

   Na pitanje cijeni li Hrvatska dovoljno svoje kompozitore, odgovara spremno – »Ne cijeni«. Kaže da ovdje nema prilika za učenje i rad kakav bi htio. No, rad na filmu Vanje Sviličić bila je jedna od onih divnih situacija u kojima je dobio priliku raditi ono što voli i dati najbolje od sebe. Ono što ga je punilo nadahnućem za glazbu koja mu je priskrbila »Zlatnu arenu«, sažima u dvije riječi – atmosfera i stil. 

  Ishodište inspiracije

– Najčešće se muzika priprema dok film još nije snimljen, znači po scenariju i po idejama autora (redatelja, scenarista, producenata). Za »Zagreb Cappuccino« dobio sam polufinalnu montažu s već određenim mjestima za muziku. Napravio sam par skica i nakon što je Vanja odabrala što joj se sviđa, snimili smo sve u studiju. Ideja je bila klasična – da se jedna tema provlači kroz cijeli film – priča Luka. 

   U većini slučajeva priča je ishodište njegove inspiracije za glazbu, iako često ne može precizno odrediti gdje sve počinje – bitno mu je, zapravo, sve: dobra režija, montaža, način snimanja, gluma… Sve su to elementi iz koje glazba treba proizlaziti, objedinjavati ih i nadopunjavati. 

   Nakon puno godina iskustva u skladanju glazbe za namjenske filmove, u čemu je morao odgovarati na zahtjeve naručitelja (na primjer, u reklami za pivo) – Zima ne osjeća opasnost od zapadanja u rutinu, u zanatsko odrađivanje. 

   – Volim raditi glazbu, nije mi važno je li namjenska ili ne. U svemu što radim prepoznajem svrhu, prepoznajem prostor za izazov, za umjetnički rad. I u namjenskim filmovima nalazim izazove, kao i u dugometražnom filmu. Manji projekti jednak su mi izazov – u kompozicijskom, aranžerskom ili sviračko-produkcijskom smislu. Svaki je projekt prilika za učenje – i za uživanje – kaže Zima. 

   No, iako je radio, kako kaže, »masu reklama, predstava, animiranih, igranih, dokumentarnih filmova« – i kao skladatelj se razvijao iskušavajući različite stilove – filmska muzika mu je uvijek bila cilj. 

  Kompetitivnost i ljubomora

– Zapravo, sve što sam radio, a da i nije bilo za film, ima u sebi nekakvu »filmsku« atmosferu, zaključuje nakon kraćeg razmišljanja. 

   »Filmična« je tako i glazba koju je radio za televizijsku seriju »Tajne« – ali i za »Vatre Ivanjske«, serijal koji uskoro kreće s emitiranjem. 

   Popis kompozitora koje cijeni je podugačak. Od onih naših izdvaja Arsena Dedića i Borisa Papandopula, a od stranih tu su Yann Tiersen, Danny Elfman, Angelo Badalamenti, Thomas Newman, Gustavo Santaolalla, John Williams, Arvo Part, Alan Silvestri i drugi. 

   Američki kompozitor i pisac Jan Swafford kaže da među kompozitorima vlada veća kompetitivnost i veća ljubomora nego u ostalim poljima umjetnosti – zato jer se bore za manji kolač, za manje novaca, manje ugleda i slave nego pisci ili slikari, na primjer. Luka Zima kaže da je i sam iskusio nešto slično, ali pomirljivo napominje da kod nas ta kompetitivnost vjerojatno nije generirana željom za zaradom.  

  – Ima puno muzičara koji žele komponirati – neki su zavidni, a neki se trude i traže savjete. Kao i u svakoj drugoj profesiji, valjda – veli Luka Zima.