Kipar Kruno Vrgoč trebao je pomalo zapušteni prostor oko nekadašnjeg austrougarskog inhalatorija oplemeniti svojom skulpturom, no njemu se učinilo da je šteta ograničiti se samo na takvu umjetničku intervenciju
Zašto u park staviti skulpturu, kad taj isti park sam može postati skulptura? To si je pitanje postavio riječko-porečki umjetnik Kruno Vrgoč kad je na poziv Mjesnog odbora Veli Lošinj prvi put umjetničkim okom obišao park Feral, na samoj punti Velog Lošinja, s predivnim pogledom na more i mjesto od njega ukradeno. Zvalo ga da taj pomalo zapušteni prostor oko nekadašnjeg austrougarskog inhalatorija oplemeni svojom skulpturom, no njemu se odmah učinilo da je šteta ograničiti se samo na takvu umjetničku intervenciju u prostor koji plijeni ljepotom, mirisima, bojom i zvukovima. U potenciji. Trebalo je zapravo samo naći način da sve to dođe do izražaja.
Tako je prije tri godine počeo projekt Ferala – parka skulpture od 12.500 četvornih metara, da bi danas bio u fazi čekanja odobrenih sredstava Grada Malog Lošinja za izradu elaborata kojim bi se pak krenulo prema europskim fondovima za dobivanje sredstava potrebnih za realizaciju projekta. Zbunjujuće mogu zvučati imena ovih jedinica onima koji ne poznaju prilike na otoku Lošinju, no Veli Lošinj puno je manji od Malog Lošinja i kao mjesna zajednica spada pod administrativnu upravu Grada Malog Lošinja. No ni Mali ni Veli, koliko god veliki, odnosno mali bili, nemaju dovoljno novaca za realizaciju ambicioznog projekta koji bi, uspije li se ostvariti u cijelosti, mogao zaposliti 15-ak lokalnih ljudi, otvoriti put prema značajnijoj promociji otoka, zdravstvenom turizmu i razvoju turizma općenito.
Sredstva koja su dosad izdvojili Grad Mali Lošinj i Mjesni odbor Veli Lošinj bila su dovoljna za izradu idejnog projekta. Odobrena su i sredstva za izradu elaborata za europske fondove, a u tom dijelu autorskom će timu na čelu s Vrgočem pomoći ekonomist Ljubo Jelić, stručnjak za europske fondove. Njegov je zadatak napraviti strategiju djelovanja prema moru fondova iz kojih se mogu povući sredstva za projekt.
Tako smatra Kruno Vrgoč, idejni začetnik projekta i njegov autor, kojeg smo posjetili u njegovom riječkom ateljeu gdje nam je predstavio zamisli na kojima su osim njega surađivali pejzažni arhitekti Luka Jelušić i Bia Gec, uz asistenciju Roberta Bukovčana.
Sinergija umjetnika
Dosad je izrađen idejni projekt »Skulptura park Feral«, što je financirano sredstvima Malog i Velog Lošinja, a u njemu je napravljena analiza i inventarizacija postojećeg stanja te predložen koncept uređenja. Namjera je – pojašnjava Vrgoč – stvoriti realno izvediv projekt koji će jednim dijelom donijeti nove sadržaje u park, a drugim stvoriti platformu za nadogradnju kroz suradnju s umjetnicima raznih profila. Zato je rješenje temeljeno na postojećoj konfiguraciji terena s postojećim raslinjem i ostalim elementima, da se izbjegne skupo remodeliranje.
U likovnom smislu dva su ključna aspekta uređenja predložena u idejnom rješenju: sadnja mediteranskih trajnica i uređenje podne plohe mozaicima. U parku bi se pritom našli i mnogi novi sadržaji: skulpture, vodni motiv koji bi trebao naglasiti kontemplativnu ulogu parka, novo dječje igralište, aromatični vrt, uz naglašenu pažnju prema mikroambijentima unutar parka koji sada izostaju. Također, svi se elementi parka, njegovi rubni i unutrašnji dijelovi, povezuju i programski i oblikovno, tako da više ne bi bilo izdvojenih cjelina.
Mozaici za putove
Samo zelena površina parka zahtijeva iznimnu pozornost, budući da je u projektu važan dio posvećen punti, izloženoj jakim udarima vjetra i posolice. Stoga bi park dijelom bio i eksperimentalan, bubući da bi se u suradnji s Agronomskim fakultetom u Zagrebu krenulo u projekt pokusnog uzgoja biljaka za takve, ekstremnije uvjete.
Osim toga, namjera je da se u parku klasično jednogodišnje bilje, u Hrvatskoj pretežno zastupljeno, zamijeni kombiniranim nasadima trajnica i grmlja. Pritom bi se pazilo i na to da se u parku tijekom cijele godine nešto događa, da uvijek postoji neki cvijet, plod. Ili zvuk. Jer određena biljka u proljeće će dati miris, ljeti boju a zimi zvuk – šuštanjem osušenih dijelova.
Posebna priča su mozaici kojima bi se popločali putovi. Taj bi se dio uređenja odvijao u fazama, na način da se organiziraju likovne kolonije na kojima bi umjetnici stvarali određene dijelove staza, počevši od centralnog Kruga. Na isti način načinila bi se i oprema parka, klupice i slično, što bi mogla biti i terenska nastava studenata likovnih akademija.
Sve to lijepo zvuči, no od entuzijazma se ne živi, pa je važan aspekt cijele priče njena financijska utemeljenost. Predsjednik Mjesnog odbora Velog Lošinja Siniša Dakić Barichevich snažno stoji iza projekta, no svjestan je da se bez europskih fondova ništa od toga neće moći napraviti.
Skulptura s kojom se živi
