RIJEKA – Svečana koncertna izvedba opere »Nikola Šubić Zrinjski« Ivana pl. Zajca bit će upriličena u srijedu, 4. studenoga, istoga datuma kad je i praizvedena 1876. godine, u 19.30 sati u riječkom HNK-u koje nosi ime ovog velikog hrvatskog skladatelja rođenog u Rijeci. Izvedbom kojom će ravnati maestro Igor Vlajnić, osim što će biti obilježeno 150 godina najpoznatije Zajčeve opere praizvedene u tadašnjem Narodnom zemaljskom kazalištu u Zagrebu, bit će proslavljena i 30. obljetnica umjetničkog rada opernih umjetnika Kristine i Roberta Kolara. Prvak Kazališta, bariton Robert Kolar, pjevat će ulogu Zrinjskoga, a njegova supruga, nacionalna prvakinja HNK-a Ivana pl. Zajca, sopranistica Kristina Kolar pjevat će ulogu Eve, supruge Nikole Šubića Zrinjskoga. Zanimljivo je da, iako su i ranije dijelili opernu scenu, supružnici Kristina i Robert Kolar prvi put u karijeri bili su supružnici i na sceni upravo kao Zajčevi Zrinjski i Eva 2018. godine. Ovim povodom razgovaramo s Kristinom i Robertom Kolarom.

Pozornica kao poligon za učenje

Možete li se prisjetiti vaših početaka u HNK-u Ivana pl. Zajca? Kako ste tamo došli i koje ste uloge tada pjevali?

Kristina Kolar: Moj glazbeni put započeo je već u ranoj osnovnoškolskoj dobi, kada su profesori prepoznali moj talent, iznimnu muzikalnost i specifičnu boju glasa. Svoje prve solističke nastupe ostvarila sam na brojnim školskim i crkvenim proslavama, čime sam od malih nogu gradila iskustvo i razvijala prepoznatljiv osjećaj za pozornicu. Na poticaj profesorice glazbene kulture, koja je uočila moj potencijal za ozbiljnije bavljenje vokalnom umjetnošću, s petnaest godina upisujem glazbenu školu. Formalno obrazovanje započinjem na odjelu solo pjevanja u klasi profesorice Margarete Togunjac, što je označilo ključnu prekretnicu i postavilo čvrste profesionalne temelje za moj daljnji umjetnički razvoj.

Moj profesionalni put je zapravo vrlo specifičan i dinamičan. Srednjoškolsko obrazovanje za solo pjevanje traje ukupno šest godina – dvije godine pripremnih razreda i četiri godine srednje škole. Budući da sam paralelno pohađala i ekonomsku školu, nju sam završila dvije godine ranije. Odmah nakon toga otvorila mi se prilika i zaposlila sam se u Hrvatskom narodnom kazalištu Ivana pl. Zajca u Rijeci kao zborska pjevačica, mezzosopran. To je bilo neprocjenjivo iskustvo pjevanja, te učenja kako se ponašati na pozornici. Međutim, već nakon godinu dana rada u zboru, uprava i dirigenti su prepoznali moj potencijal. Počela sam dobivati manje uloge u opernim predstavama i na koncertima, što je ubrzo rezultiralo dobivanjem statusa solistice. Tako je, na moju veliku radost, započeo moj solistički put u Rijeci, a nakon dvije godine rada slijedio je upis na Muzičku akademiju – tada područnog odsjeka u Rijeci. Pozornica je tako bila moj poligon za učenje: sve što bih usvojila na akademiji, odmah bih vokalno i dramski testirala pred publikom i uz pomoć profesorica pjevanja, operne glume i scenskog pokreta gradila uloge koje su mi bile povjerene.

Robert Kolar: Dakako da se sjećam, iako je prošlo već 30 godina. Na Muzičkoj akademiji u Zagrebu sam diplomirao solo pjevanje 1996. u klasi profesorice Zdenke Žabčić-Hesky. Te iste godine prije diplomskog sam u Kazalištu Komedija u Zagrebu pozvan pjevati u premijeri operete »Šišmiš« J. Straussa (redatelj Vlado Štefančić, dirigent Veseljko Barešić). Paralelno sam pripremao s profesoricom diplomski i ulogu Dr. Falkea u opereti »Šišmiš«. Poslije toga na poziv gospodina Bojana Šobera zaposlio sam se za stalno kao solist u HNK-u Ivana pl. Zajca u Rijeci. Prva uloga mi je bila Sharpless u »Madami Butterfly«, zatim su se nizali Belcore u »Ljubavnom napitku«, Dr. Falke u »Šišmišu«, Vasilij u Zajčevoj »Lizinki«, Corrado u »Ameliji« Zajca, Pero u »Zlatki« Ivana pl. Zajca. U to vrijeme smo imali manifestaciju Zajčevi dani gdje smo svake godine na početku sezone izvodili Zajčeve opere uz naravno drugi repertoar (Verdi, Puccini, Rossini…). Zatim Figaro u »Seviljskom brijaču«, Germont u »La Traviati« i mnoge druge, a do danas imam otpjevano više od 50 uloga.

Uloge Zrinjskog i Eve

Suprugu Kristinu upoznali ste na poslu, a sad će vam u »Zrinjskom« i na pozornici biti žena, odnosno vi Kristini scenski muž. Kakav je osjećaj kad ste i na pozornici partneri?

Robert Kolar: Kristinu poznajem još od srednje Glazbene škole, ali su nam se putevi razišli u jednom trenutku jer sam išao studirati pjevanje u Zagreb, a ona je u Rijeci bila još u srednjoj školi. Kad sam se vratio ponovo u Rijeku kao solist, ona je radila u Kazalištu i tu smo se zbližili i profesionalno i privatno. S Kristinom sam već 27 godina u braku i zbilja uživam zajedno dijeliti i privatni i profesionalni život. Vrlo lako i jednostavno surađujemo na sceni u jednu ruku zbog staža i iskustva koje smo skupili, a s druge strane se tako dobro poznajemo da točno znamo što će drugi napraviti u nekom trenutku na sceni i to nam jako pomaže, to naše zajedništvo i poznavanje jedno drugoga.

Zajedno u operi »Nikola Šubić Zrinjski«
Foto D. ŠOKČEVIĆ

Kristina Kolar: Uloga bračnoga para Zrinjski, koju dijelim s Robertom, donosi mi posebnu umjetničku i osobnu radost. Ova je opera duboko prožeta motivima nacionalnog ponosa, ali i bezuvjetne supružničke ljubavi i njezine žrtve za domovinu. Naše prethodno iskustvo s ovim remek-djelom potvrđuje da svaka nova izvedba pred izvođače i publiku donosi izniman emotivni naboj. Veliko je zadovoljstvo ponovo nastupiti u ulogama Zrinjskog i Eve, osobito u prigodi u kojoj slavimo trideset godina našeg umjetničkog stvaralaštva. Također, drago mi je što predstavu dirigira maestro Igor Vlajnić s kojim imamo dugogodišnju muzičku suradnju, tako da ćemo uz ostale kolege dati svoj maksimum da izvedba bude na vrhunskoj profesionalnoj razini.

Roberta sam upoznala još u prvom razredu srednje glazbene škole. Tada smo bili samo školski kolege koji dijele istu ljubav prema glazbi, ali život nas je odveo na potpuno različite strane. Godinama su nam se putevi tek usputno sretali, sve dok se Robert nije odlučio vratiti u Rijeku. U tom razdoblju, u našem zajedničkom gradu, ponovo smo se zbližili i iz starog školskog poznanstva razvila se naša ljubavna priča.

Glasnici bezvremenske priče

Ovo će biti koncertna izvedba »Zrinjskog«. Koje su razlike za operne pjevače u usporedbi s izvođenjem opere kao glazbeno-scenskog djela?

Robert Kolar: Kod izvedbe opere kao glazbeno-scenskog djela, što ona u naravi i jest, operni pjevač se susreće s mnogim izazovima i preprekama kao što su: učenje teksta napamet, režija, scena, kostim, interakcija s drugim solistima, interakcija sa zborom i mnoge druge stvari koje dolaze sa scenskom izvedbom, te na kraju i samo pjevanje.

Koncertna izvedba je svedena samo na pjevanje, nema drugih faktora koji utječu na pjevača tako da se umjetnik može fokusirati više na samu vokalnu tehniku, što je kod scenskog uprizorenja puno teže jer imate puno ometajućih faktora koji mogu utjecati na pjevanje i koncentraciju, a samim time i na izvedbu. Publika je kod koncertne izvedbe zakinuta za vizualni dojam same predstave.

Što vam znači izvoditi ovo djelo Ivana pl. Zajca?

Kristina Kolar: Stati na pozornicu i udahnuti život partiturama Ivana plemenitog Zajca, pod svodovima kazališta koje već trideset godina zovemo svojim domom, za mene je trenutak čistog, uzvišenog strahopoštovanja. To nije samo profesionalni privilegij, to je emotivni i duhovni odjek povijesti koji se prožima kroz svaku poru našeg umjetničkog bića.

Kada se svjetla u dvorani ugase, a dvoranom poteku prve note, u meni se budi duboki naklon prema geniju samog skladatelja, ali i prema nepreglednom nizu umjetnika i kolega koji su tijekom desetljeća na ovim istim daskama utjelovljavali njegove likove. Mi danas ne izvodimo samo glazbu; mi nastavljamo živu tradiciju, noseći na svojim plećima nasljeđe svih onih koji su prije nas u ove zidine ugradili svoj talent, suze i strast.

Izvoditi operu »Nikola Šubić Zrinjski« znači postati glasnikom bezvremenske priče o časti, ponosu i bezuvjetnoj ljubavi prema domovini, ali i onoj ljudskoj strani u kojoj ljudi žrtvuju ono najvrjednije za dobrobit malih – velikih ljudi.

Kroz njegovu glazbu progovara povijesni usud, ali i nepokolebljivi ljudski duh. Taj zanos koji se s pozornice prenosi na publiku podsjeća nas zašto smo odabrali ovaj poziv i zašto mu, i nakon trideset godina, pripadamo cijelim svojim srcem. To je trijumf umjetnosti koja nadilazi vrijeme, spajajući nas u trajnom poštovanju prema domovini i tradiciji koju imamo čast živjeti i stvarati.

Robert Kolar: Volim pjevati Zajca, a pogotovo »Nikolu Šubića Zrinjskog«, tu herojsku-povijesnu-nacionalnu operu koja je duboko ukorijenjena u hrvatski narod, a pogotovo što naše kazalište nosi ime Ivana pl. Zajca koji ju je i napisao, stoga je i naša misija sačuvati njegov lik i djelo.

Brojna ostvarenja

Kakav vam izazov predstavlja pjevati Zrinjskog?

Robert Kolar: Kada je trebalo na jednoj produkciji u Glazbenoj školi pripremiti i otpjevati ariju, profesorica Margareta Togunjac mi je preporučila Romancu Zrinjskoga iz opere »Nikola Šubić Zrinjski« i rekla mi je da ona u mom glasu čuje da ću jednom biti dobar Zrinjski. Stoga smo krenuli u učenje i pripremanje arije za izvedbu. Tada sam imao 16 godina. Sada, 40 godina poslije, vidim da je bila u pravu. Operu »Nikola Šubić Zrinjski«, tu našu najhrvatskiju operu, koja se bazira na stvarnim povijesnim činjenicama, pjevam s ushićenjem i dramskim nabojem koji je po mom mišljenju Zajc i napisao u glazbi.

Tijekom trideset godina ostvarili ste brojne uloge – i na riječkoj, i na hrvatskim i na inozemnim pozornicama. Što biste izdvojili kao vrhunce vaših karijera?

Kristina Kolar: Vrhunac moje tridesetogodišnje umjetničke karijere obilježila je vokalna tranzicija iz mezzosopranskog u sopranski fah. Ova ključna prekretnica označila je početak mog istinskog umjetničkog uzleta i otvorila mi vrata prestižnih međunarodnih opernih pozornica. Među brojnim ostvarenjima posebno se ističe naslovna uloga u Verdijevoj »Aidi«, koja je postala moja svojevrsna umjetnička iskaznica u inozemstvu. Uz nju, moj sopranski repertoar oblikovale su i druge snažne te dramski zahtjevne uloge poput Tosce, Turandot i Abigaille (»Nabucco«), Lady Macbeth, Manon Lescaut, Santuzze (»Cavalleria rusticana«) i druge.

Robert Kolar: Vrhunac moje karijere je što sam već 30 godina aktivan kao operni i koncertni pjevač diljem Hrvatske i šire, a svaku novu ulogu pokušavam donijeti na što bolji način i pjevački i glumački, odnosno proniknuti što više u ono što je kompozitor kroz glazbu i riječi poručio svojom glazbenim djelom publici.