RIJEKA » Nadasve uzbudljiva ali i edukativna koncertna večer održana je u riječkom kazalištu u srijedu, kada je pijanist Goran Filipec izveo dio klavirskog opusa skladatelja Ive Mačeka, snimljen na nosaču zvuka u produkciji poznate američke kuće »Naxos«, a nakon koncerta – uz povjesničarku glazbe Bosiljku Perić-Kempf – i predstavio ovaj CD, koji se od prošlog mjeseca, u ediciji »Grand Piano«, a u povodu stotog rođendana skladatelja, nalazi na svjetskom tržištu.

Virtouzni pijanist

A pridjev »edukativna« govori o činjenici da su ovovremeni ljubitelji glazbe klavirski opus Ive Mačeka – inače rođenog Sušačanina – počeli upoznavati tek nakon njegove smrti, i to zahvaljujući upravo Goranu Filipecu koji je 2002. godine došao u kontakt s Mačekovom glazbom za klavir i spoznavši da se radi o vrlo zanimljivim, a nepoznatim skladbama, odlučio ih snimiti u povodu stogodišnjice autorova rođenja.

   No riječka je publika imala priliku čuti i onaj dio Filipecova repertoara koji ga čini zanimljivim na koncertnim podijima svijeta i velikim festivalima u Južnoj Americi, ili onom Marthe Argerich u Luganu! U drugom dijelu koncerta on je izveo triptih »Gaspard de la nuit« u kojem je Maurice Ravel oživio fantazmagorični svijet iz pjesama u prozi Aloysiusa Bertranda, koji se smatra ne samo vrhuncem Ravelova opusa, već spada među tehnički najzahtjevnija djela klavirskog repertoara uopće.

   Isto bi se moglo reći i o Lisztovim etidama prema Paganiniju, koje su dostupne samo pijanističkima virtuozima! Od skladanih šest, Goran Filipec bravurozno je izveo tri etide – »La campanela«, »Arpeggio« i »Theme et variations« – koje su oduševile publiku, pa je kao uvod u predstavljanje Mačekova CD-a koje je slijedilo, na inzistiranje publike Filipec izveo najpije Mačekov Intermezzo, a potom Preludij i Toccatu.

   Znatan dio publike preselio se potom u foyer Kazališta gdje je tema bio Ivo Maček, po riječima Bosiljke Kempf (koje je ravnatelj Opere Marin Blažević pročitao s programskog lista) »najveći predstavnik zagrebačke pijanističke škole i jedan od najkvalificiranijih reprezenata one hrvatske intelektualne elite koja je dignitet hrvatske kulture pokušavala graditi na talentu, znanju, radu i profesionalnom poštenju«.

Ignoriranje i zaborav

– Snimanje kompaktne ploče s Mačekovim klavirskim opusom podržalo je Ministarstvo kulture i Županija primorsko-goranska, ali je primjerice HAZU, gdje je Maček bio tajnik odjela za glazbu – ignorirao ovaj projekt, iskazujući na taj način aroganciju i zaborav… – rekla je Kempf, napominjući da je Mačekov intelektualni i etički profil bio iznad sredine u kojoj je djelovao: – Zato je tako tiho i neprimjetno prošao kroz našu kulturu, a svoje ogorčenje tretmanom iskazao je zahtjevom da bude pokopan u krugu obitelji, a tek potom da se ta vijest objavi u javnosti.

   Za svog dugog i umjetnički nadasve zanimljivog života bio je poznati pedagog, vrsni pijanist, pozivan za člana žirija najpoznatijih klavirskih natjecanja u Europi, sjajan suradnik u komornim sastavima, ali kao što su njegove snimke s Antoniom Janigrom nestale iz naših arhiva, tako je do sada bio nepoznat i njegov klavirski opus. Zahvaljujući Goranu Filipecu, čiji neprestani pijanistički uspon pratim od njegovih tinejdžerskih godina, ovim je koncertom napravljen hvale vrijedan hommage Ivi Mačeku – zaključila je Bosiljka Kempf.

   Goran Filipec zahvalio je Studiju »Fazioli« koji je sponzorirao dio troškova snimanja, ali iskazao ponovo čuđenje što njegov prijedlog za izdanjem Mačekova CD-a nije prepoznat na Natječaju za javne potrebe Odjela za kulturu Grada Rijeke u kojem je Maček rođen prije stotinu godina. Ipak, ono što smatra posebno važnim, jest zanimanje koje izvedbe Mačekovih klavirskih skladbi pobuđuju na koncertima u Francuskoj, kao i interes mladih inozemnih pijanista za Mačekova djela.