U MMSU večeras je gostovala druga strana autorica čija se knjiga predstavlja na ovogodišnjem Vrisku, a riječ je o finskoj spisateljici Emmi Itäranti i njezinom romanu “Sjećanje vode”. Uz autoricu o romanu su razgovarale Đurđica Čilić, Kristina Špehar Vuković i Iva Karabaić.

Riječ je o autoričinom prvom romanu u kojem govori o svijetu koji je nastao kao posljedica naših krivih izbora. Nakon Stoljeća sumraka svijet više nije onakav kakvim ga znamo. Nakon ekoloških katastrofa izazvanih naftnim ratovima, najdragocjeniji je resurs voda – vodni se zločin stoga plaća glavom. U tom posttehnološkom svijetu sedamnaestogodišnja Noria Kaitio postaje majstorica čaja – što je ugledna pozicija koja nosi veliku odgovornost i prati je dobro čuvana tajna: znanje o izvorima svježe vode. No kad se obitelj Kaitio raspadne, Noria mora odlučiti hoće li slijediti tajnoviti put predaka ili krenuti u zabranjeno istraživanje Izgubljenih zemalja sa svojom jedinom prijateljicom Sanjom.

Snimio Vedran KARUZA

– Doista sam bila već posvuda, puno putujem, a knjigu sam počela pisati prije 15 godina, u Finskoj je izašla 2012. godine i tada sam mislila “pa dobro, ako to nekoliko stotina ljudi pročita i kaže da je dobra već ću time biti sretna”, ali ispalo je drugačije – objasnila je.

Itäranta je knjigu pisala paralelno na finskom i na engleskom jeziku, zbog čega je naposljetku imala osjećaj kao da je napisala dvije različite knjige. Pisala ih je odlomak po odlomak, jezik po jezik, što je trajalo izrazito dugo, ali joj je dalo vremena da svaki dio pojedinačno dotjera. Zanimljivo je i kako je “Sjećanje vode” zapravo prijevod engleskog naslova, dok, kad bi se prevodilo s finskog bi naslov bio “Dnevnik majstorice čaja”.

– Ritual povezan s čajem u knjizi je iznimno važan, s jedne strane sam smatrala kako treba prikazati da to znanje treba sačuvati, tajna vode koja se čuva na način da se od nje radi čaj, nije sam ritual, materijalizacija toga kao takva nego i povezanost ljudi i vode koja se kroz to prikazuje – kazala je Itäranta.

Snimio Vedran KARUZA

Knjiga je prošle godine i adaptirana u film koji predstavlja novi žanr znanstvene fantastike, a kako je Itäranta istaknula, u jednoj se sceni posebno dobro prikazuje scena u kojoj Noria priređuje ritual čaja u selu gdje u biti nema vode, sve pripravlja i sprema kao da je voda tu, međutim nje nema i oni se prave kao da se čaj ulijeva i kao da ga piju iz čega se jasno vidi da je voda nešto veće nego oni sami.

Ova spekulativna fikcija u svojoj je srži priča o odrastanju. Glavna junakinja Noria zbog pristupa vodi je imala relativno zaštićeno i privilegirano djetinjstvo, a najednom je bačena u situacije u u kojima mora preuzeti odgovornost ne samo za sebe, već i za ljude oko sebe. Mora naučiti sama donositi važne odluke, rastrgana je između osjećaja dužnosti, potrebe da zaštiti vrijedne resurse i poriva da pomogne prijateljici i zajednici, čime ova knjiga pokriva širok spektar tema.

Snimio Vedran KARUZA