Jedna od stvari koja najviše smeta u vezi s hrvatskim nastupima na europskim knjižnim smotrama jest što je dosad potrošeno mnogo novaca, a imali smo zapravo samo jedan uspješan nastup u Leipzigu kad smo bili zemlja partner. Što biste vi sasvjetovali kako to popraviti?

    – Glavna stvar je da organizatori koji su na štandu u Frankfurtu budu u kontaktu s izlagačima, da znaju što žele u Frankfurtu. To je jako važno, čak i za izgled, arhitekturu štanda. Ako samo kupujete knjige, onda ne trebate klasični štand, onda idete naokolo i vrlo ste zaposleni. Ali mislim da je dobra prezentacija od velike koristi, ako želite da druge zemlje vide što se dešava na hrvatskoj književnoj sceni. Mi tome pokušavamo pomoći kolekcijama knjiga koje se tiču neke literarne scene ili pak specijalnim tematskim kolekcijama. 

    Za ove koje se tiču literarnih scena dobro je imati katalog, ili sažetak na engleskom jeziku koji je umetnut u knjigu, tako da strani agent ili izdavač može znati o čemu je knjiga. Je li mu to kao stranom čitatelju interesantno ili ne. Ako je to samo na hrvatskom jeziku, onda ti nije ni od kakve koristi. 

    Važno je imati katalog, koji netko može ponijeti sa sobom, a važno je da je tamo i netko tko može objasniti što je u katalogu, netko tko poznaje literarnu scenu u Hrvatskoj i može dati informacije o njoj. Ta osoba, naravno, mora biti na štandu, kao kontakt osoba. 

   Šanse za prezentaciju autora

Koliko je važan kontakt s medijima, odnosi s javnošću?

    – U dva tjedna u proljeće i jesen u Leipzigu i Frankfurtu svi mediji u Njemačkoj fokusirani su na knjigu. Svi imaju posebna izdanja vezana uz knjigu, na TV-u su predavanja i diskusije o knjigama, na radiju, u novinama… Važno je nekako doći do tih razgovora o knjizi. Možda da se izaberu dva ili tri autora koje će se pogurati kroz te diskusije. To bi morali biti poznati, ozbiljni autori koji su baš prevedeni na njemački jezik. 

    Kako je rekao Oliver Zille (direktor Lajpciškog sajma knjiga, op. a.), njemačko je tržište knjiga za hrvatsko, srpsko, ovo u regiji, referentno. Ljudi iz drugih zemalja, Francuske, Engleske, pa i SAD-a, pogledat će što je objavljeno u Njemačkoj. Neće Francuzi čitati na njemačkom, da se razumijemo, ali ako smo mi nešto objavili, onda to ulazi u njihov obzor. Snažno bih preporučio da se i Lajpciški i Frankfurtski sajam iskoriste za prezentaciju autora. 

    Ali na prezentaciji ste pokazali neke obeshrabrujuće statističke podatke o prevođenju na njemački jezik. Iako je udio prijevodne literature još uvijke visok s 12,8 posto, ipak opada dio prijevoda s manjinskih jezika?

    – To je komplicirano. Diljem svijeta većina prevodi s područja koja govore engleskim jezikom, najviše iz SAD-a i Velike Britanije. Daleko iza su onda njemački i francuski, a onda ostali. Nekad je ta grupa »drugih« jezika imala 6,3 posto tržišta u Njemačkoj. To stvarno opada, to nije dobro i ne znam točno što učiniti s tim. Te bi zemlje jednostavno morale biti prisutnije sa svojim autorima u Frankfurtu i Leipzigu.    

    Moja iskustva iz Frankfurta kažu mi da male zemlje, ne nužno iz Europe, zapravo ne znaju što rade na Sajmu. Ima nekih organizatora, koji najčešće nisu izdavači, koji imaju novce od svoje vlade, ali koji ne znaju kako od svega toga profitirati. Oni bi trebali imati snažanu vezu s izdavačima u svojoj zemlji, njih bi trebali pitati što im treba, kako da im pomognu, kao što bi trebali pitati i nas na Sajmu kako da im mi pomognemo da postignu cilj. Ali i oni i mi moramo znati koji im je cilj. Žele li prezentaciju, kontakt u posebnom segmentu, izdavačkom, literarnom… Mi ne znamo.    

    Kao direktor međunarodnog odjela Frankfurtskog sajma knjiga jeste li i u kakvom kontaktu sa Zajednicom nakladnika i knjižara, koja organizira hrvatske nastupe na sajmovima?

    – Ja sam ovdje i došao da se nađem s organizatorima sajmova u Puli, Beogradu, Zagrebu i s ljudima iz Ministrastva kulture. Prvi put sam ovdje, ali vrlo je važno da upoznam te ljude. Ali najvažnije je, kao što sam rekao, da organizatori znaju što njihovi klijenti žele. Ako je to jasno, onda možemo dati neku pomoć.   

Novi trendovi

Upravo to vas pitam, Zajednica je organizator. Jeste li s njima stupili u kontakt?

    – Još nisam upoznao nikog od njih, ali vjerujem da hoću. Ovdje je toliko ljudi, u kontaktu sam s mnogima, ali ne i s ovima iz Zajednice. Ali čuo sam i da predsjednik Zajednice nije ovdje, pa onda… Ovo je inače odlična prilika za takve stvari, i za mene da budem prvi put ovdje. Ali ne mogu tako odlaziti u svaku zemlju na dva dana. Moj bi se posao onda sastojao samo od putovanja. Možemo se sresti i u Frankfurtu, ali tamo sastanci traju po pola sata, i redaju se kao na traci, što je dovoljno samo za osnovne informacije. To nije prava rasprava. 

    Jeste li zabrinuti zbog pomanjkanja zadovoljstva sajmom njegovih posjetitelja, što ste prezentirali u predavanju. Iako je po segmentima postotak zadovoljnih narastao, sveukupna je ocjena ipak manja od prijašnjih izdanja sajma?

    – Ako pogledate što ljudi rade u slobodno vrijeme, vidjet ćete da je čitanje, koje je nekad bilo najpopularnije, u opadanju. Ali ono što doista opada nije samo čitanje, nego čitanje knjiga. Mi se pokušavamo fokusirati i kao sajam moramo slijediti tendencije, pa i biti korak ispred njih. Rekao sam vam što pokušavamo da bismo premostili tu promjenu vrijednosti. 

    Nekad su postojali samo izdavači, autori i čitatelji. Danas je to kompliciranije, imate filmsku industriju, industriju videoigara, razne druge robe, to je sada više vrijednosni prostor nego lanac. Imamo dosta prezentacija tih novih industrija i razmišljanja o tome kako da one fokusiraju svoj interes na Frankfurtski sajam. To nije pitanje sviđa li vam se ili ne, to su činjenice.   

Novi diktatori

Ali što biste odgovorili kritičarima koji ne cijene tu transformaciju prema novim tehnologijama, taj jaki naglasak na tehnologiju? Što s onima koji to vole klasično?

  Hoće li »Amazon« i »Google« jednom biti ti koji će diktirati stvari na tržištu knjiga?

    – To je ozbiljno pitanje. Zabrinut sam tolikom moći »Amazona«, zato što pogledate li stari lanac vrijednosti, »Amazon« ga je cijelog okupirao – od autora do čitatelja. Nekada ste imali kuće koje rade knjige, zatim kuće koje distribuiraju itd. Bilo je kompliciranije, moć je bila drugačije raspoređena, a sad je situacija takva da jedna kompanija ima cijelu moć. Ne znam kako će se stvari kretati u budućnosti, ali to jest zabrinjavajuće. 

    Što možete reći o budućnosti Frankfurta. Hoćete li i dalje imati partnerstvo s »Audijem«? Nekima to nije najbolje sjelo.

    – S njima imamo ugovor na tri godine, dakle još dvije godine. Bilo nam je čak iznenađujuće s njima u kontaktu kada smo im rekli da bismo trebali nešto napraviti zajedno u vezi s mobilnošću, a oni nam odgovorili da je to preblizu njihovom interesu te da bi htjeli razraditi pitanje kako nove ideje dolaze na svijet, da bi o tome oni htjeli diskutirati na Sajmu. To je svakako tema koju moramo raspraviti, a ako imamo dobrog partnera zašto ne. Neki su se pitali zašto baš »Audi«… 

    A i u postavu malo čudno izgleda: knjiga, knjiga, pa automobil, automobil?

    – OK, može biti, ali mislim da je i autoindustrija pred velikim promjenama, naša velika kolekcija knjiga, koju ćemo predstavljati i na drugim sajmovima, vezana je uz mobilnost. A to smo zamislili i proveli u djelo prije suradnje s »Audijem«, i to oni ne sponzoriraju. A tu su onda i ekološka pitanja, tehnička pitanja, benzin i slično. Imamo velike promjene u našoj industriji, a velike su promjene i u autoindustriji pa smo našli načina da to spojimo u jednu priču.