U Filodrammatici su održane svojevrsne karmine za časopis »Re«. Ovaj riječki kulturni proizvod naime zaključio je svoju desetogodišnju misiju papirnog otiskivanja. Sudeći prema neodazivu Riječana na predstavljanje finalnog tiskanog dvobroja »Rea« ta činjenica očito malo znači riječkoj kulturi. No bez obzira na to, dio uredništva i pogovarača brojeva 20 i 21, zanimljivo otisnutih tako da je naslovnica jednog posljednja korica drugog, pretreslo je dio povijesti »Rea«, ali i njegove željene budućnosti. 

    Glavni urednik časopisa Krešimir Vogrinc najavio je »Reovu« tranziciju na web, objasnivši to činjenicom sve užeg prostora za časopise, kojima se smanjuju dotacije, kao i prostor za predstavljanje. Tisak je u takvim okolnostima luksuz, no problem nastaje u trenutku u kojem javni kapital kulturu na webu smatra besplatnom i samoodrživom, pa joj gotovo u potpunosti dokine sredstva. Zato mrežni »Re« još uvijek nije (o)siguran. 

    U finalnom tiskanom dvobroju susreću se dva koncepta. Dvadest prvi broj najavljuje novu, užu koncepciju »Rea« kao književnog časopisa, dakle njegov povratak osnovama, prije proširivanja u gotovo sve segmente kulturne proizvodnje od knjževnosti do kazališta, glazbe i stripa. Dvadesti broj je pak svojevrsni »best of« i presjek desetogodišnjeg djelovanja »Rea«. Našli su se tako bivši i sadašnji urednici, izabrali tekstove koji po njihovu mišljenju najbolje reprezentiraju »Re« te ponudili svoju viziju proteklih 10 kulturnih godina. 

    Vogrincu se u predstavljanju pridružilo i dvoje pogovornika časopisnih rubrika, angažiranih da iz »autsajderske« vizure sagledaju »Reovu« misiju. Vlado Simcich Vava tako je posvjedočio da je njemu glazbena rubrika otkrila niz zanimljivih i ranije mu nepoznatih bendova, dok je Tatjana Sandalj izrazila nezadovoljstvo što »Re« u novoj, mrežnoj koncepciji prema najavama neće imati rubriku o kazalištu, koja je služila kao odličan prostor za vježbanje mladih promišljalaca kazališne scene. 

    Vogrinc joj je na to odgovorio da je koncept Rea zapravo još uvijek otvoren, te da ne znači da se nekad u budućnosti neće prometnuti u punokrvan kulturni portal.

    Iz razgovora Rakovca i Ušumovića okupljena je publika dobila informacije o samoj knjizi, ali i kontekstu u kojem je ona nastala. Ušumović je naime Hrvat iz Subotice koji je ’91. odselio u Zagreb, a početkom novog milenija u Kopar. Da situacija bude još malo kompliciranija, radi u Umagu, ili kako bi Rakovac rekao, svakodnevno iz Civilizazije putuje u Barbariju. Svega toga ima u Ušumovićevim pričama koje – prema Rakovcu – čine prilično usamljenu relevantnu koparsku prozu. 

 Riječka scena

Objašnjen je i naslov knjige – »Rajske ptice«. 

    – Provedni motiv priča su ptice, a i svi junaci imaju u sebi žudnju za nečim većim od života – rekao je Ušumović. Okupljeni su mogli čuti i ulomke iz priča, kako je Rakovac rekao, pismenog i nadarenog subjektivista.

    Dan ranije Kičmu je obilježilo za riječke prilike vrlo uspješno predstavljanje pisaca u programu pod nazivom »Riječka noć uz priče«. Publika je do posljednjeg mjesta ispunila kinodvoranu kluba Palach. Svojevrsni geto iza galerije kluba u Kružnoj, u koji nema slučajnog dolaska, ugostio je tako poznata imena riječke scene: Envera Krivca, Zorana Krušvara, Nikolu Petkovića, Vladu Simcicha Vavu, Teu Tulić i Zorana Žmirića. 

 Smrt i život

Počelo je s dvjema kritički vrlo pohvaljenim knjigama koje obje u sebi nose suočavanje sa smrću roditelja. Nikola Petković u svom romanu »Kako svezati cipele«, objavljenom u »Algoritmu«, govori o svom, kako je rekao, ne-odnosu s pokojnim ocem, a Tea Tulić u svom romanu »Kosa posvuda« pak o smrti majke. Zanimljivost romana je što su oba objavljena u istoj izdavačkoj kući i kod istog urednika – Krune Lokotara. 

    Petković je čitao dijelove romana s naglašenom esejističkom notom, dok je Tulić pročitala odlomak koji djelomice pojašnjava naslov njene knjige. 

    Nakon teških i emotivno zahtjevnih ulomaka uslijedio je mali predah u vidu životnih dviju priča Envera Krivca. Dovoljno je reći da se u prvoj spominju cigarete iz Nišvillea, a da se druga zove »Tigar Goran«. Malo smrti, ali ne i depresije, bilo je i u Vavinom čitanju uvodne priče iz njegove knjige »Odstranjivač ljubavi«, dok je Žmirić pročitao odlomak iz svog romana »Blockbuster« o neuspješnom spremanju janjca na ražnju. Večer riječkih pričaša zaključio je jedan od najnagrađivanijih riječkih autora u posljednje vrijeme – Zoran Krušvar – pročitavši odličnu priču s fokusom na pedofilskog junaka.