Treća pjesnička zbirka Rupi Kaur, mlade engleske književnice indijskog podrijetla, knjiga »tijelo dom«, iznimno je brzo objavljena u prijevodu Ire Martinović i izdanju zagrebačke izdavačke kuće Stilus i u Hrvatskoj, a da cijeni svoje sve brojnije čitatelje u Hrvatskoj mlada je poetesa pokazala slikavši se za unutrašnji omot svoje nove zbirke s hrvatskim izdanjem.
Gledano s tematskog stajališta Rupi Kaur ne donosi ništa bitnije novo u odnosu na prethodne dvije zbirke (»mlijeko i med«, »sunce i njeni cvjetovi«), koje su je proslavile i koje su u svijetu prodane u za poeziju nezamislivih osam milijuna primjeraka. To pak drugim riječima znači da nastavlja proces samoizlječenja uz pomoć poezije u koju pretvara svoja razmišljanja, analize, krize, strahove i dvojbe vezane za samu sebe, svoju i prošlost svoje obitelji te – njoj daleko najbitnije – pitanje ljubavi.
Slika duše
Ovog je puta sliku svoje duše ponudila kroz četiri zasebne cjeline, koje slijede logičan put oporavka od brojnih emocionalnih i psihičkih kriza koje je doživjela zbog neuspješne ljubavi koja ju je zamalo koštala psihičkog zdravlja. Prvi od ta četiri ciklusa priče o samoiscjeljenju zove se »Um« i nudi čitatelju niz dojmljivih i vrlo efektnih self-help sentenci utemeljenih ne na pukom popovanju, već duboko doživljenom i proživljenom osobnom iskustvu. Tako Rupi Kaur konstatira: »Potreba da preživim zapalila je plamen u meni«, upućujući čitatelja na činjenicu kako je potpuni krah njene veze s očigledno pogrešnim muškarcem donio i nešto dobro – okretanje samoj sebi i spoznaju vlastitih vrijednosti.
»Gubiš sve ako ne voliš sebe i sve dobiješ ako se voliš«, poručuje dodajući i zaista sjajne stihove koji definitivno mogu pomoći pri izlasku iz krize jer glase: »Nisam samo moj najgori dan. Nisam samo ono što mi se dogodilo«.
Otvoreno i iskreno autorica progovara i o svojim čestim depresivnim stanjima, koristeći pritom iznimno dobro kontrast pa tako čitamo:
depresija je tiha
ne čuješ je kako se prikrada
a odjednom je
najglasniji glas u tvoj glavi
Ili pak
dok su svi drugi
živjeli život u boji
mene je depresija zaledila na mjestu.
U drugom ciklusu nazvanom »Srce« nastavlja, ali ponajprije s emocionalnog stajališta, analizirati svoju neuspješnu ljubav koja je i dovela do njenog bavljenja poezijom, a pritom je iznova iznimno iskrena pa priznaje da ne razumije samu sebe, tim više što sada ima vezu s muškarcem koji je iskreno voli, ali je i dalje često vrlo nezadovoljna. U ovom dijelu Rupi Kaur progovara i o tjelesnosti nudeći niz od nekoliko pažnje vrijednih erotskih pjesama pri čemu se kroz stihove jasno uočava ideja kako je seks za nju ne samo tjelesno zadovoljstvo, već put u novu, višu duhovnu sferu.
Dva »društvena« ciklusa
Nakon što u prva dva ciklusa detaljno izanalizira svoje srce i um, odnosno dušu i tijelo, u ciklusima »Odmor« i »Buđenje« okreće se prikazu društva i sredine u kojoj živi i koju u velikoj mjeri smatra krivom zbog svih patnji koje je proživjela, ponajprije stoga jer je njena tužna ljubavna priča bila posljedica za zapadnjačku civilizaciju tipiziranih stavova o muškarcima i ženama. No, većina kritičkih tonova ovog dijela zbirke usmjerena je ka surovosti kapitalističkog sustava koji iskorištava čovjeka (izvrsna »Cijeli život na cesti«), skretanju pažnje na krajnje neekološko ponašanje čovječanstva te općenito direktnu kritiku prevlasti materijalnog nad duhovnim, što je efektno iskazano kroz stihove:
mislila sam da mogu
postignućima stići do sreće
ali ništa izvanjsko
nije me ispunilo onako
kako je obećavalo
Bez pravila
Rupi Kaur u ova dva »društvena« ciklusa progovara i o rasizmu, nacionalizmu i politici te jasno iskazuje svoje feminističke stavove, pri čemu zna biti i vrlo provokativna. Popularnost Rupi Kaur kao pjesnikinje svakako je i rezultat njenog pristupa stvaranju stihova. Njena glavna karakteristika je da radi bez ikakvih pravila vezanih za poštovanje metrike, stiha, ritma, pravopisa… Jednostavno, ona pjesmu »izbacuje« iz sebe, a to znači da je ta pjesma ponekad jedan jedini stih, drugi put prozni zapis, treći put pjesma 3 – 4 stranice. Nadalje, njene pjesme nemaju naslove, ali je u ponekoj od njih naslov smješten na kraj pjesme pa ga se i ne može zvati naslovom, a niz stihova teško je i nazvati stihovima jer, primjerice, imamo i »pjesmu« čiji prvi stih glasi »popis stvari koje će ti popraviti raspoloženje«, nakon čega slijedi brojevima označeno 11 tih »stvari«.
Naravno, štovatelji klasične poezije nešto ovako teško da će prihvatiti, ali – dojam je – Rupi Kaur za to ne mari, već nastavlja po svome, pišući točno ono što osjeća. I za sada to funkcionira odlično pa uopće ne treba sumnjati da će se i »tijelo dom« prodavati i čitati te, a to i jest krajnji cilj, pomagati mnogima koji su poput Rupi Kaur doživjeli ozbiljne emocionalne i psihičke brodolome.
O autorici
Rupi Kaur autorica je i ilustratorica triju pjesničkih zbirki. Crtanjem se počela baviti u petoj godini, kad joj je majka dala kist i rekla: »Crtaj koliko ti srce želi!« Rupi na život gleda kao na umjetničko istraživačko putovanje. Nakon studija retorike, 2014. objavljuje svoju prvu zbirku poezije »mlijeko i med«. Ta međunarodna uspješnica prodana je u više od milijun primjeraka i godinu se dana zadržala na top-listi New York Timesa. Dugoočekivana druga zbirka, »the sun and her flowers«, objavljena je 2017. Kaur i u njoj istražuje bolne teme ljubavi, traume, zacjeljenja, ženstvenosti, raseljenja i revolucije. Kaur nastupa kao govornica diljem svijeta. Prepoznata je i kao fotografkinja i umjetnička direktorica.
Feminizam i ekologija
Kad Rupi Kaur napiše stih »muškarac mi ne može dati ništa/ što ne mogu dati sama sebi«, to onda nije nimalo pohvalno za muškarce prema većini kojih autorica iskazuje uočljivu nesklonost. No, ima i feministkinja koje ne vole njene stihove, a razlog je vjerojatno i stav iznesen u pjesmi »Nisam ja vaše zaštitno lice« u kojoj feministkinjama poručuje:
ne zanima me
feminizam koji misli
da je napredak samo postavljanje žena
na čelo tlačiteljskih sustva
Više no u ranijim zbirkama Rupi Kaur u ovoj se okrenula ekološkoj problematici, stvorivši nekoliko pažnje vrijednih pjesama od kojih je najdojmljivija »Izdaja« koja glasi:
zemlja je prostrla udove pred nama
i rekla podignite noge i opustite se
drveće je reklo mi ćemo vam dati život
zrak je rekao udahnite me
tlo je reklo
brini se za ono što se brine o tebi
