RIJEKA – U Muzeju moderne i suvremene umjetnosti nedavno je predstavljen suradnički projekt »Biblioteka 0 općenito« umjetnice Ane Hušman u suradnji s dizajnericom Anom Labudović, umjetnikom Markom Tadićem, kustosicom Ivanom Meštrov te arhitekticom Dubravkom Sekulić. Projekt podrazumijeva prijevodnu aktivnost relevantnih teorijskih materijala svjetski poznatih autora o različitim temama, o društvu, umjetnosti i kulturi u kontekstu svakodnevice i suvremenosti, a potom i širu distribuciju toga materijala.

Pustijerna

Sam projekt »Biblioteka 0 općenito«, prema riječima voditeljice istraživačkog projekta Ane Hušman, osmišljen je kao heterogena osnova za istraživanje, nagađanje, razvoj različitih metoda pristupa, razmjenu ideja i dijalog u okviru šireg projekta »Pustijerna«, nazvanog po arheološkom lokalitetu u staroj gradskoj jezgri Dubrovnika, koji istražuje transformacije javnog i stambenog prostora grada kroz vizure i figure onih za koje grad nije mišljen.

– Taj prostor u Dubrovniku i njegova neizvjesnost bilo je polazište za promišljanje o prostoru grada Dubrovnika i njegovoj budućnosti. Razmišljajući o samome prostoru grada, što on uopće znači, te temeljem razgovora i naših diskusija proizašlo je ovih devet eseja koje smo i sami čitali i koji su teoretska potka i referenca za ono što smo nastavili raditi, pojašnjava Hušman.

Kako je kazala Ana Labudović, autorski tim sastavljen od grafičke dizajnerice, kustosice i povjesničarke umjetnosti, umjetnika, ilustratora i animatora te vizualne umjetnice surađuje već dugo godina i projekti im se i inače isprepliću, a ovaj je istraživački projekt nastao na inicijativu Ane Hušman koja je htjela kontekstualizirati svoj rad »Pustijerna«.

– Da bi kontekstualizirala svoj rad »Pustijerna« koji se tiče prostora Pustijerne u Dubrovniku, kojime tematizira najkraće rečeno odnos grada i čovjeka, razmišljali smo i puno razgovarali o tome koji esej bi dao dobar kontekst radu kojim se ona bavi, a došli smo do devet naslova koji se na ovaj ili onaj način bave relacijom čovjeka i prostora, najkraće rečeno. Krenuli smo s time da smo birali tekstove koji nisu prevedeni na hrvatski, no radi se o važnim esejima za koje smo htjeli da budu u opticaju i unutar nekih naših krugova, kao i da imamo našu terminologiju vezanu za tematiku o kojoj govore tekstovi, ističe Labudović.

Eseji raznih tematika

Prema njezinim riječima, projekt se ne isplati, već se radi o »passion« projektu, trenutku u kojem su »upali« u nišu izdavaštva, iako su inicijalno htjeli samo prevesti tekstove i dati ih poznanicima, no od takve ideje, sad su već u planovima za novu ediciju. Sljedeći autor kojeg planiraju prevoditi, kaže, je izuzetno važna američka autorica Donna Haraway koja nije bila prevođena na hrvatski, osim nekih manjih nespretno prevedenih fragmenata.

– Prvo sljedeće djelo koje ćemo prevesti će biti »Kiborški manifest«, a imat ćemo tri opsežnija izdanja, odnosno tri knjižice u jednoj ediciji. Osim tog prvog djela, prevest ćemo »The Companion Species Manifesto«, a što se tiče trećeg djela, razmišljamo još hoćemo li objaviti neko autoričino određeno djelo ili pak intervju s njom, najavljuje Labudović.

Kako smo dalje saznali na predstavljanju, 0 iz naslova projekta odnosi se na 0 UDK klasifikacijski sistem koji obuhvaća opće ljudsko znanje, a u razdoblju od 2020. godine do 2022. izdano je ukupno devet eseja, svaki u nakladi od tri stotine primjeraka.

Ženska prava na okoliš

U tiskanim materijalima koji su besplatno podijeljeni u maniri »znanje dostupno svima« su eseji raznih tematika, a mogu se pronaći djela poput »Knjižnica kao infrastruktura« Shannon Mattern, »U obranu loše slike« Hita Steyerla, »Slušanje: relacijsko tijelo« Brandona Labellea, »Ženska prava na okoliš: MANIFEST« Leslie Kanes Weisman, »Geontologije: koncept i njegovi teritoriji« Elizabeth A. Povinelli, »Život i smrt u antropocenu: kratka povijest plastike« Heather Davis, »Doba lapis lazulija« Michaela Taussiga, »Pogled s prozora« Henrija Lefebvrea te »Zašto gledati životinje?« Johna Bergera. Svako pojedino izdanje popratilo je i javno čitanje, a posebna specifičnost Biblioteke je i da je njezina tiskana forma rezultat Uradi sama proizvodnje, te da su eseji oblikovani u formi džepnih knjižica i tiskani dvobojno u riječkom studiju RISO i prijatelji.

Na riječkoj promociji »Biblioteke 0 općenito« govorilo se o konceptu cjelokupne publikacije, metodologiji zajedničkog rada, pojedinim tekstovima, te budućim izdavačkim planovima. Na predstavljanju publikacije pročitao se i zanimljiv esej Leslie Kanes Weisman »Ženska prava na okoliš: MANIFEST« u prijevodu Marka Marasa, koji je prvi put objavljen u »Making Room: Women and Architecture«, odnosno jedanaestome broju feminističkog časopisa za umjetnost i politiku Heresies. Inače, taj je časopis u svojih dvadeset i sedam izdanja uvijek eksperimentirao s uredničkim formatima razmatrajući pitanja hijerarhije i društvenih razlika. Polazeći od shvaćanja da arhitektonska praksa u svojoj povijesti i aktualnosti zanemaruje potrebe, težnje, živote i rad žena i svih onih koje univerzalizam vidi kao »drugog«, uredništvo se suprotstavilo, što jasno afirmira i navedeni manifest, povijesnoj poziciji arhitekture kao muške prakse vlasnika, kroz gledišta, teme i strategije koje pokazuju »kako su veze između života žena i njihovog okoliša u velikoj mjeri posljedica političkih i ekonomskih zbivanja, kako represivnih tako i oslobađajućih.«

Projekt je realiziran u suradnji Art radionice Lazareti, Galerije Prozori i Studija Pangolin, uz podršku Ministarstva kulture i medija RH i Gradskog ureda za kulturu, međugradsku i međunarodnu suradnju i civilno društvo Grada Zagreba.