ZAGREB – ​Nakon eseja i proze iz pera slikara i književnika Dimitrija Popovića stiže još jedna vrijedna i zanimljiva knjiga, ovaj put riječ je o sabranoj poeziji. Baš kao što sam autor naglašava, nastala je kao usputni »dnevnik« intimnog razmišljanja u procesima rada na njegovim slikarskim opusima. Predstavljanje knjige poezije »Orfejeva sjenka« održat će se ove nedjelje, 4. prosinca, u foajeu HNK-a u Zagrebu. Tom prigodom o knjizi će govoriti Darija Žilić, Žarko Paić te u ime nakladnika Dražen Katunarić.

Uslijedit će i performans »Pozlaćena krv« uz sudjelovanje Darije Brdovnik-Bukvić, primabalerine zagrebačkog HNK-a, kustosa Josipa Joška Tešije te skladatelja Mateja Meštrovića koji će na glasoviru izvesti kompoziciju inspiriranu temom performansa.

O tome kako su stihovi nastajali prateći njegovo likovno stvaralaštvo kroz godine rada kazuje sam umjetnik i autor:

– Stihovi su nastajali tako što sam ih pisao, bolje reći zapisivao, unazad puno godina. Kažem zapisivao, za razliku od pisanja eseja ili neke beletristčke forme, priče ili romana, koji traže proces u radu, razradu motiva, strukturiranje kompozicije. Poezija se, ako tako mogu reći, javi sama od sebe. Pomalo zvuči mistično, jer ono što je dozrijevalo u meni u određenom momentu zahtijeva da se oblikuje, otjelotvori, u stihu. Teme moje poezije su teme kojima sam se bavio u slikarstvu u ciklusima sakralne i svjetovne tematike.

Riječ je o pjesmama koje sublimiraju na poetski, uvjetno kazano simbolističko-nadrealistički način, motiv koji izražavaju. Tako su nastale pjesme »Judita«, »Saloma«, »Marija Magdalena«, »Kleopatra«, »Ivana Orleanska«. U ovoj zbirci pjesama nalaze se i one koje se bave problemima također svojstvenim likovnom izražavanju, pjesme o bojama »Bijelo«, »Plavo«, »Crno«, zatim fenomenom prostora u fizičkom i filozofskom smislu, zaključuje Popović.

Zbog svega navedenog autor i nije imao nikakvu potrebu ni želju za objavom knjige poezije, jer kako sam naglašava ti su stihovi zapisivani bez namjere da ih oblikuje u poetsku zbirku, već su nastali kao njegov intimni metafizički brevijar. Najvjerojatnije bi tako i ostalo, skriveno u ladici, da ga jednog dana nije prije nekoliko godina nazvala pjesnikinja Enerika Bijač i upitala piše li možda uz eseje i beletristiku i poeziju. Na potvrdan odgovor poželjela je i pročitati nekoliko pjesama. Nedugo nakon toga tri su pjesme bile objavljene u »Antologiji slavenske poezije«, a zatim u časopisu Književna republika. Na kraju je Dražen Katunarić predložio izdavanje zbirke pjesama u njegovoj izdavačkoj kući Litteris. A na pitanje zašto baš takav naslov, »Orfejeva sjenka«, autor objašnjava:

– Orfej je inspirativan mitski lik, zaštitnik pjesništva i umjetnosti. Njegova vezanost za nimfu Euridiku ima tragičnu dimenziju ljubavi i smrti. Tako sam koncipirao performans »Pozlaćena krv« kao svojevrsni produžetak teme knjige stihova u simbolički likovno- scenski mali ritual. Krv kao vitalna supstanca simbolizira sirovost i surovost života koju oplemenjuje i obogaćuje zlato poezije.