Ako se stječe dojam kako je ovaj moj životopis naglašeno fragmentirani tijek događaja, dojam ne vara. Uostalom, čitav je život, pa onda i glavnina naših sjećanja, skup fragmentarnih sličica sličnih pogledu u okular kaleidoskopa. Naizgled su sličice razlomljene i nespojive, ali ipak čine jedinstvenu, štoviše, kompaktnu cjelinu – piše u završnoj riječi nazvanoj »Pogovor, kao zahvala« Franjo Deranja o svojoj novoj knjizi, »romansiranoj (auto)biografiji« – kako je sam naziva – imenovanoj »Rasadnik narcisa«, a objavljenoj u izdanju Naklade Kvarner i Gradske knjižnice Crikvenica.

Deranja kaže još i »koliko god sam u ranijim knjigama često odlazio u fikciju, ovaj mi je rukopis blio razmjerno lako (na)pisati, jer je u svemu tek manji dio fikcijski«. Ovim je rečenicama i odrednicama Deranja uspješno definirao svoju dvadesetu objavljenu knjigu napomenuvši, između ostalog, i to da iako je riječ o (auto)biografiji to nije njegovo »posljednje slovo«. I dobro da je tako.

Istiniti događaji

Neke od priča iz ove knjige već su i ranije objavljene, a skupljene – uz niz novih – na jednom mjestu u ovoj knjizi pružaju uvid u život Deranje kao novinara, erudita, obiteljskog čovjeka, humanitarca… Knjiga počinje sjećanjem na pokojnog oca, a završava prvim danima umirovljenja Deranje kao novinara. Između toga čitatelju su prenijeta brojna zbivanja vezana uz autorovu mladost, novinarsku karijeru, obiteljski život, danima Domovinskog rata, brizi za bolesnu majku, sudjelovanja u istraživanju masovnih grobnica u Bosni, nabavi agregata za Radio Dubrovnik, potrazi za Singer šivaćom mašinom kao simbolom života njegove majke, istrazi o smrti generala Petra Šimića, pandemiji korone … jednom rječju Deranja je nanizao epizode iz vlastita života koje smatra bitnim i značajnim za svoj i život svoje obitelji.

Naravno, taj ponajprije osobni spomenar jednog života istodobno je i slika društvenih i političkih zbivanja i kretanja od šezdesetih godina prošlog stoljeća pa do današnjih dana, a autobiografske okvire te prenesene nam priče prelaze ponajčešće u onim trenucima kad, na svoj već poznati način, krene u štorije kojima obrađuje neke od stvarnih ili izmišljenih likova i sudbina, pri čemu su, primjerice, vrlo uspješne priče o Eduardu Bilopavliku, odnosno nestanku Jure. »Događaji su istiniti. I većina imena, također«, piše i upozorava na uvodnim stranicama knjige autor kojemu nije, kako i sam kaže, namjera bila povrijediti ili kritizirati bilo koga, već jednostavno iznijeti činjenice i svoje stavove.

Stilska raznovrsnost

Deranja to čini na stilski raznovrsne načine pa je lako na 186 stanica teksta uočiti klasične pripovijetke, ali isto tako i razmišljanja bliska esejističkoj prozi ili komentaru, odnosno kratke impresije i epizode što oblikom podsjećaju na lirsko-prozni izraz zvan crtica, a autor ih u nekoliko navrata naziva digresijama.

Stilska raznovrsnost posljedica je više od pola stoljeća dugog autorovog bavljenja pisanom rječju, pri čemu je iz Deranje, a to je dobro, nemoguće »istjerati« novinara, jer je taj radoznali dio njegove ličnosti uočljiv u većini tekstova ove (auto)biografije koja je posvećena njegovoj tragično preminuloj kćeri Nikolini, što knjizi osigurava dodatnu emocionalnu snagu, kao što joj uvodni – ali i mnogi drugi citati – jamče intelektualnu i duhovnu stranu koja je uvijek nazočna u Deranjinu literarnom stvaralaštvu.

Ovog se puta na početku knjige, da bi istaknuo i taj element, okrenuo genijalnom Albertu Einsteinu citiravši njegovu izjavu: »Svijet je opasno mjesto za život, ne zbog ljudi koji su zlo, već zbog dobrih ljudi koji ništa ne poduzimaju!« I ovom knjigom, ali i svojim dosadašanjim životom Deranja je potvrdio da on ne spada u red onih koji ništa ne poduzimaju.

O autoru

Franjo Deranja rođen je 1947. godine u Novom Vinodolskom, gdje je završio osnovnu školu, a srednju Građevinsku tehničku školu i Pedagoški fakultet završio je u Rijeci. U novinarstvu je od 1968. godine, glavninu profesionalnog novinarskog radnoaktivnog razdoblja proveo je na Radio Rijeci, a dugo je godina bio i suradnik Novog lista. Ovo mu je dvadeseta objavljena knjiga, a među naslovima su Odrastanje (2006.), Pup stolisnika i Dioba naranče (2007.), Jedine dvije trećine (2008.), Sreće nema drugdje (2009.), Simultanka malog Mojsija (2010.), Izbriši onu poruku, molim te! (2012.), Salonski pilko (2013.), Krici s Atlantide (2014.), Slučaj admirala Petra Šimića – Strogo povjerljivo (2015.), Ponoćni carpaccio (2016.), Bubadestruktor (2017.), Tunin poučak, (2018.), Snoviđenja u nesanici (2019.), Smrt u Kroaciji i Rikijev ponedjeljak (2020.), Krv na klavijaturi (2021), Ponovno rođen (2022)