Daroviti Novljanin Nino Bijelac, i to darovit u više područja ljudskog djelovanja – slikar, pjesnik, organizator mnogih humanitarnih akcija, performer – objavio je novu zbirku pjesama pod znakovitim i autoironičnim naslovom »Kad u Vrapču budemo dijelili sobu«!

– Naslov je simbol, paradigma za apsurdnosti koje uskraćuju suvisle odgovore – rekla je u predgovoru novoj knjizi pjesama Nina Bijelca prof. Marija Gračaković, navodeći da je ovaj »pjesnik i slikar, boem i sanjar, putnik i pustolov, buntovnik mekane duše, umjetnik, zaplivao opet, ovaj put moćnom rijekom poezije, zagrlivši nas riječima, diskretnim erotizmom suptilnih oseka i plima«.

Humanitarne akcije

Nino Bijelac objavio je prethodno »Neobičan komadić svjetlosti« (2009.), »Put u središte sebe« (2011.) i »Samo Ninđa može ubiti Ninđu« (2017.). Stihovi su mu i uglazbljeni (Duško Jeličić Dule, Neven Barac).

Organizator je književnih večeri i tiskanja dviju knjiga koje su bile namijenjene prikupljanju pomoći za liječenje maloga Tea. U poticanju i organiziranju više sličnih aktivnosti i humanitarnih akcija Nino Bijelac je angažiran redovito i pritom je najčešće nezaobilazan.

Te njegove aktivnosti – od humanitarnih akcija pa do umjetničkih nastupa, bilo u slikarstvu ili pisanoj riječi – ta Ninova umjetnička angažiranost, traju već punih trideset godina!

Nastupa na mnogim večerima poezije, od Novog Vinodolskog do Krka, Kastva, po Istri… Nastupio je na više skupnih i samostalnih likovnih izložaba te pokazao i dokazao svoju darovitost slikara-autodidakta.

Ova nova zbirka podijeljena je u četiri dijela, četiri cjeline koje su »kao četiri krila neke mitske ptice« (Marija Gračaković). Pjesme u ovoj knjizi ljubavi, borbe i nepristajanja na bilo kakva nametnuta, ustaljena pravila, glasno govore o Ninovoj borbi za ljubav i nježnost.

Osim dominantne posvećenosti ljubavi, pa onda i posvećenosti snazi riječi – »preko koje se i kojom se može prijeći bilo koju provaliju« – u Ninovoj poeziji ima neke latentne oporosti svakidašnjice, ali ne i rezignacije, kojom se kroz oblake sjete i unatoč njoj kroči prema vedrini.

Nina Bijelca dobro je stoga imati blizu. Ne samo radi svega ovoga što je spomenuto, već i radi toga što je pravi majstor šala i pošalica.

Spreman na dosjetku

U pogovoru novoj knjizi Damir Sirnik govori o Ninu kao misionaru, performeru i trpljeniku, pjesniku i slikaru, ali i o oblikovatelju kamena, te zaključuje da je riječ o zbirci sazrelih stihova, lirika daha o temi ljubavi, pjesnika koji pjeva o slutnji i žalosti, ali i nadi.

Osim što je tankoćutni umjetnik – i kistom, i riječju – Nino ne zazire ni od tvrdog posla u kamenu pa je stoga, može se reći, i doslovce homo faber (»rukat čovjek«), koji će se našaliti bez trunke primisli (»Radim kao crnac da bih živio kao Bijelac!«), uvijek spreman na dosjetku, pogotovo na svoj račun.

– Nisu ni krila za svaku pticu/ ni pero anđela za svakog demona/ Za ovu našu površnu ljubav izmišljam novu riječ/…I da, stvarno, što smo mi uopće? Rosa traje dok sunce ne grane! – zapisat će još i to Nino.

Naslovnicu za novu zbirku pjesama izradio je akademski slikar Ambroz Oroši, a nakladnik je Ready2Print.