Godina je 1327.  Fra Vilim od Baskervillea u pratnji svojega vjernog mladog učenika Adsona iz Melka, dolazi u bogati talijanski samostan. Njegov dolazak naglo zasjeni niz bizarnih smrti, a fra Vilim postaje detektiv koji prikuplja dokaze, odgonetava tajne simbole i šifrirane rukopise te duboko uranja u jezoviti labirint gdje se nesvakidašnje stvari događaju pod okriljem noći. Uhićen između igara moći, fra Vilim počinje shvaćati kako su ulozi visoki, a da njegovu istragu blokiraju oni koji se boje mašte, znatiželje i moći ideja.

U izdanju Profila upravo je objavljeno novo izdanje romana Ime ruže Umberta Eca, u prijevodu Lie Paić. Dizajn naslovnice djelo je Orsata Frankovića iz Flomastera. Izdavačka kuća Profil za prošlogodišnji Interliber objavila je Nulti broj, posljednji roman velikog pisca, a za ovogodišnji Interliber u planu je i novo izdanje Foucaultovog klatna.

Ozbiljan je eufemizam reći da je Ime ruže, romaneskni prvijenac Umberta Eca izvorno objavljen 1980., preko noći postao bestseler. Eruditski krimić, ali briljantna knjiga o srednjovjekovnoj filozofiji, povijesti, teologiji i logici, postao je, naime, megabestseler koji je očarao milijune čitatelja diljem svijeta te je u samo nekoliko godina preveden na više od 40 jezika, a i dandanas oduševljava nove generacije i one koji mu se iznova vraćaju.

Profesor Eco, sjajan filozof, medievalist, semiolog i stručnjak za masovne medije, zbog uspjeha Imena ruže postao je svjetski poznat pisac – dobitnik nekih od najprestižnijih književnih priznanja, a do svoje smrti u veljači ove godine objavio je još šest romana.

Ime ruže ostalo je njegov zaštitni znak, omiljeni  roman generacija i generacija čitatelja, koji je 1986. dobio i ekranizaciju u režiji Jean-Jacquesa Annauda, a naslovne uloge povjerene su Seanu Conneryju i Christianu Slateru.

Ime ruže postalo je tako neizbježno mjesto odrastanja, zaljubljivanja u književnost, ali i predmet stalnih pitanja upućenih velikom piscu koji je zapravo na sva pitanja odgovorio u svojem čuvenom tekstu iz 1983., u kojem je napisao: „Kakvog sam uzornog čitatelja želio dok sam pisao? Partnera, naravno, koji bi ostao sa mnom u igri. Htio sam postati posve srednjovjekovan i živjeti u srednjem vijeku, kao da je to moje vrijeme (i obrnuto). Ali istodobno sam htio, svim svojim snagama, stvoriti lik čitatelja koji bi, kad prođe inicijaciju, postao mojim plijenom ili plijenom teksta, koji bi vjerovao da ne želi ništa osim onoga što mu tekst nudi… A kako sam htio da se ugodnom smatra jedina stvar od koje zadrhtimo, to jest metafizički trnci, nije mi preostalo ništa drugo nego odabrati (među obrascima zapleta) onaj najmetafizičkiji i najfilozofskiji, kriminalistički roman.“

Uz danas već klasik Ime ruže, Umberto Eco objavio je romane Foucaultovo njihalo (1988.), Otok prethodnog dana (1994.), Baudolino (2000.), Tajanstveni plamen kraljice Loane (2004.), Praško groblje (2009.) i Nulti broj (2015.).

Na hrvatski su jezik prevedene i njegove znanstvene i esejističke knjige: Konstruiranje neprijatelja i drugi prigodni tekstovi, Rakovim korakom, Otprilike isto: iskustvo prevođenja, Otvoreno djelo, Šest šetnji pripovjednim šumama, U potrazi za savršenim jezikom, Umjetnost i ljepota u srednjovjekovnoj estetici, Povijest ljepote, Kako putovati s lososom…