ZAGREB – Knjigu njemačkih stručnjaka za filmsku i medijsku umjetnost Thomasa Elsaessera i Malte Hagenera »Teorija filma: uvod kroz osjetila«, koju je s engleskoga na hrvatski jezik prevela Tihana Klepač, objavili su Akademija dramske umjetnosti i Hrvatska sveučilišna naklada. Nakladnici ističu kako je ključno pitanje ove knjige kakav je odnos između filma i gledatelja, dodajući da svaka vrsta filma i svaka teorija filma prvo zamišlja idealnoga gledatelja, a potom ocrtava dinamiku interakcije između ekrana i gledateljeva uma, tijela i osjetila.

Koristeći sedam karakterističnih konfiguracija odnosa između gledatelja i ekrana, počevši s »vanjskim« i napredujući prema »unutarnjim« odnosima, dvojica autora prate najvažnije faze u razvoju teorije filma od njezinih početaka do danas, napominju i dodaju kako njihovo pisanje seže od neorealističkih i modernističkih teorija do psihoanalitičkih teorija, teorije aparata, do fenomenoloških i kognitivnih teorija, uključujući i najnovije kombinacije s filozofijom i neurologijom.

Knjiga je na njemačkome prvi put tiskana 2007. godine, a u hrvatskom prijevodu objavljeno je njezino drugo međunarodno englesko izdanje, koje je ekstenzivno revidirano, a dijelovi iznova napisani, uključujući i prošireno posljednje poglavlje koje teoriju filma u potpunosti prenosi u digitalno doba. Hrvatski filmski teoretičar Hrvoje Turković smatra da je riječ o jedinstvenom, u svjetskim razmjerima originalnom pregledu povijesnih teorija filma koje se prate u odnosu spram osam ključnih teorijskih koncepata izlučenih iz suvremenih shvaćanja o odnosu filma prema gledatelju.

Te teorije koncepata, naglašava Turković, prate film kao okvir i prozor kroz koji se promatra svijet, film kao vrata koja posreduju između gledatelja i svijeta, film kao zrcalo, film kao oko, film kao koža u odnosu spram tijela i dodira; film kao uho, film kao ekran mozga te, najzad, film u digitalnom okolišu. Ocjenjuje da je namjera dvojice autora bila ponuditi sintetički pregled filmskih teorija, ali takav koji će pomiriti raznovrsne, često i sukobljene smjerove razmišljanja o filmu, npr. američki nasuprot europsko-kontinentalnom; psihološko-empirijski naspram visoko spekulativnom. To čini tako da pokazuje kako različiti trendovi teoretiziranja komplementarno ističu i interpretiraju ovaj ili onaj tematski izdvojen aspekt odnosa filma spram gledatelja, dodaje Turković.