Rascijepljenost je konstantno stanje njezinih roditelja, odnosno Laure i Lava u romanu  »Rascijepljenost«. Stigavši u Beč, suočavaju se s useljeničkom mukom svladavanja novog jezika, upoznavanja nove sredine i osjećajem da ne pripadaju ni novom ni starom svijetu. No djevojčica Miška se – što zbog barbika, što zbog finih voćnih jogurta – vrlo brzo prilagođava novom životu.  Ipak, i roditelji koji žive tijelom na zapadu, a srcem u Rusiji, pa i Miška, svi zajedno pate od svojevrsnog shizofrenog sindroma i svi su rascijepljeni. Sažetak je to ovog romana o identitetu i  odrastanju u Austriji. 

Zidovi umjesto pomoći

–  Austrija ima dugu povijest prihvata izbjeglica. Kada smo došli u Beč iz istočne, komunističke Europe, objeručke su nas primili. No to je dijelom i zbog toga što smo židovi, a Austrija u pogledu židova muči grižnja savjesti, naglasila je autorica povlačeći paralelu s današnjom aktualnom izbjegličkom situacijom. 

– Kada su u pitanju muslimani, Austrijanci ne pokazuju takvu dobrodošlicu. Izrazito se loše ophode prema primjerice Turcima, pa me je utoliko iznenadio toliko velik broj ljudi koji su došli na kolodvor u Beču ovih dana i pozdravili izbjeglice s Bliskoga istoka donijevši im toliko hrane i odjeće da je svega bilo viška. Građani Austrije, Mađarske i Njemačke, čine ono što bi trebale njihove vlade. U tome vidim tračak optimizma, možda se i Austrijanci mijenjaju. No opet, svjesni su da su svi ti ljudi samo u tranzitu, jedanaest tisuća ih je prošlo kroz Austriju, a samo ih je 30 ostalo, komentira Rabinowich. 

Njezino je mišljenje da Europska unija promptno mora rješavati problem izbjeglica i to sve članice zajedno jer joj  inače nema budućnosti.

– Europska unija mora djelovati jedinstveno i pod hitno mijenjati neadekvatne zakone. Ako to ne učini, raspast će se, sigurna je Rabinovich koja upozorava da europska desnica potpomognuta Rusima zdušno radi na tome.

Julya Rabinowich izuzetno je senzibilizirana na problem izbjeglica dijelom i zbog vlastitog iskustva, ali i zbog dugogodišnjeg rada s izbjeglicama kao simultana prevoditeljica u sklopu psihoterapeutskih seansi.

– Zgrožena sam politikom nekih europskih zemalja. Ozbiljno je uzdrmana moja vjera u Europu. Dosad se nisam osjećala ni Ruskinjom, ni Austrijankom, već Europljankom, a sad osjećam kao da opet gubim korijene. Trenutna politika puna je kršenja ljudskih prava. Porazno je za ljudski rod da prizori utopljene dječice ne izazivaju porive da se pomogne tim nesretnim ljudima, nego se, naprotiv, dižu zidovi usred Europe. Radila sam kao simultana prevoditeljica s ruskog na njemački šest godina svakoga tjedna nekoliko puta i to je bilo jako poticajno, iscrpljujuće, bolno, ali i ispunjavajuće iskustvo. Puno sam pritom naučila o prirodi čovjeka, kazala je ova diplomirana filozofinja i slikarica s bečkom adresom.

Potiskivanje trauma

A vjera u čovječnost i u budućnost čovječanstva snažno je uzdrmana  ovih dana potresnom fotografijom trogodišnjeg dječačića kojega je more izbacilo na obalu turskog mondenog ljetovališta pri pokušaju da se s obitelji domogne sigurnosti Europe. 

–  Nisam dijelila tu sliku iako je ona vrlo moćna i mogla bi promijeniti okorjeli stav većine ljudi koja je protiv izbjeglica. To je delikatna stvar. Možda ta slika ipak uspije probuditi odgovornost, kao što je tijekom vijetnamskog rata fotografija gole djevojčice koja vrišteći trči  pod kišom napalma pokrenula mase i vjeruje se puno učinila na okončanju tog rata, smatra Rabinowich.

 Ljubitelji štiva ove moćne naratorice, uskoro će čitati njezin novi roman koji izlazi na proljeće.

– Roman  još nema naslova. Imam još mjesec dan da ga smislim. Ovoga puta je bilo teže nego i s jednom knjigom prije. Možda zato jer je roman o Austriji, ne o mojoj prošlosti i iskustvu.  Bio je to pokušaj da shvatim povijest ove zemlje. U pripremi je još jedno djelo, druge  jeseni izlazi moj roman o izbjeglicama, o zemlji rastrganoj ratom i djetetu koji se pokušava snaći u toj nezavidnoj situaciji.  

Sudjelovanje u psihoterapijama s izbjeglicama, snažno je obilježilo književnu produkciju ove autorice. Zloduh, koji je u »Rascijepljenosti«, drugi glavni lik, nastao je potaknut iskustvom na tim seansama. Dok Miška stvara živopisnu sliku odrastanja u Austriji, Zloduh vodi čitatelja natrag  na istok, u mračnu predstaljinističku, staljinističku i poststaljinističku Rusiju otkrivajući bolne obiteljske tajne i brutalne priče o antisemitizmu.

– Ovo ipak nije knjiga o židovskom pitanju, upozorava spisateljica, barem ono nije središnja tema »Rascijepljenosti« i stoga ne bi htjela da se čita na taj način. Riječ je o identitetu, i manjini koja može biti  bilo koja u svijetu, iako se ovdje govori o stradanju židovske obitelji njezine bake, tumači ona i dodaje da joj je u fokusu bio mehanizam potiskivanja trauma koje nasele našu podsvijest i preuzmu moć nad nama. Tome sam se osvjedočila na terapijama, primijetivši uvijek ista, tipična, izmijenjena ponašanja pacijenata koji su se ponašali kao opsjednuti pokušavajući zaobići žarište traume, objasnila je svoju književnu fascinaciju snagom podsvijesti Rabinowich.