Ove godine u izdanju nakladnika Vuković & Runjić u hrvatskom prijevodu Maje Tančik pojavio se znanstveno-fantastični roman »Čovjek koji je pao na Zemlju« američkog pisca Waltera Tevisa (1928. – 1984.). Glavni junak ove knjige iz 1963. (navršila se 60. obljetnica) je izvanzemaljac koji stiže na Zemlju s očajničkim poslanjem spasenja. Ali umjesto pomoći, T. J. Newton pronalazi samoću i očaj koji neumitno vode tragičnome kraju. Priča je to o posjetitelju s drugog planeta koja više od svega znakovito progovara o životu na ovom našem planetu; metafora je za nešto što svi nosimo u sebi, onu zajedničku egzistencijalnu usamljenost, navedeno je u opisu djela.

Prema riječima Vincenta Canbyja, »Čovjeka koji je pao na Zemlju« možemo promatrati kao pripovijest o modernoj Pasiji svemirskoga doba – o spasitelju koji dolazi na Zemlju ne da spasi nas, nego vlastiti narod, ali biva raspet i pokopan. Walter Tevis bio je profesor engleske književnosti na Sveučilištu u Ohiju, a od šest njegovih romana, tri su poslužila kao predložak za slavne filmove: »Čovjek koji je pao na Zemlju«, »Hazarder« i »Boja novca«, a četvrti »Damin gambit« za popularnu seriju. Objavio je još romane »Ptica rugalica« i »Sunčeve stope«, a pisao je i pripovijetke.

Njegov fiktivni junak Thomas Jerome Newton došljak je iz svemira, poslan na Zemlju kako bi donio vodu na svoj planet Antheu, čija je populacija pred izumiranjem zbog katastrofalnih suša izazvanih razornim ratovima. Zbog toga se stanovništvo smanjilo na manje od 300, a njihovi vlastiti zvjezdani brodovi neupotrebljivi su zbog nedostatka goriva i 500 godina zanemarivanja. Antheani nemaju vode, zalihe hrane polako se smanjuju i slaba je solarna energija. Kao i svi Antheani, Newton je superinteligentan, ali je odabran za ovu misiju jer ima fizičku snagu potrebnu za funkcioniranje u Zemljinoj toplijoj klimi i višoj gravitaciji. Stigavši na Zemlju u čamcu za spašavanje, Newton prvo pristaje u državi Kentucky. Brzo se upoznaje s okolinom i stvara plan. Po dolasku na naš planet Newton patentira nekoliko izuma, zahvaljujući kojima postaje bogati vlasnik moćnog tehnološkog konglomerata. No, Newtonove planove u pitanje će dovesti beskrupulozni poslovnjaci, kao i sasvim ljudski poroci koje će razviti tijekom boravka na Zemlji. Njegove mu superiorne intelektualne i emocionalne osobine ni na poslovnom, ni na privatnom planu, usprkos prividnim uspjesima, ne donose željene rezultate te on tone u rezignaciju i alkoholizam.

James Sallis izjavio je da je »Čovjek koji je pao na Zemlju« među najboljim romanima znanstvene fantastike, rekavši: »Samo ispod površine može se čitati kao prispodoba o pedesetima i hladnom ratu. A ispod toga kao evokacija egzistencijalne usamljenosti, kršćanska bajka, parabola umjetnika. Iznad svega, možda kao najmudriji, najistinitiji prikaz alkoholizma ikada napisan.«

»Čovjek koji je pao na Zemlju« (»The Man Who Fell to Earth«) prvi je film u kojem je David Bowie odigrao glavnu ulogu. Scenarij je prema istoimenom romanu napisao Paul Mayersberg, a 1976. režirao ga je Nicolas Roeg. Ova adaptacija koristi kodove žanra kako bi postavila ambiciozna pitanja o ekologiji, kapitalizmu i odgovornosti, medijima, ovisnosti i prirodi čovjeka, a također napušta konvencionalno pripovijedanje i realizam kako bi se gledanje filma preobrazilo u senzualno iskustvo. Kako spominju neki osvrti, odluka da se Bowieja angažira za glavnu ulogu vjerojatno nije mogla biti bolja: Bowie je u to vrijeme, naime, bio na vrhuncu ovisnosti o kokainu, do te mjere da se snimanja filma navodno nije ni sjećao. No njegov upečatljivi izvanzemaljski izgled, kao i nastojanja da održi privid »normalnosti« pred kamerama savršeno su dočarali nastojanja svemirskog došljaka da održi privid čovjeka.

Kako u natuknici za Filmski leksikon piše Tomislav Brlek, prikaz je to civilizacije iz vizure tuđinca, čija dobronamjernost na kraju biva pobijeđena ispraznošću suvremenog života, korporacijskim makinacijama te strahom i nepovjerenjem prema drugome. Priču je Roeg vizualizirao oslanjajući se ponajprije na nelinearnu montažu brižljivo koncipiranih prizora te razigranu izvedbu Davida Bowieja u ulozi krhka otuđena stranca.

»U prvom dijelu filma Newtonovo polagano prilagođavanje različitim oblicima komunikacije na Zemlji, dok gleda predstavu no, karakterističnim skokovitim rezom supostavljeno je ekshibicionističko-hedonističkom pristupu životu profesora Brycea, da bi u drugome takav postupak, unutar iste sekvence prilagodljiva i mladolika Newtona, supostavio ostarjeloj nekadašnjoj ljubavnici. Newtonove iznimne perceptivne sposobnosti, prikazane simultanim gledanjem 16 televizora, te mogućnost umnažanja predmeta i posvajanja identiteta ističu probleme izvedbe, posredovanja i komunikacije, dok eliptično pripovijedanje pred gledatelja postavlja interpretativne zahtjeve kakve je morao riješiti i protagonist, koji je na svojemu planetu znanje o Zemlji stekao gledajući televizijski program«, navodi Brlek.

O filmu »Čovjek koji je pao na Zemlju« i Davidu Bowieju nadahnuto je pisao i filmski kritičar Dragan Rubeša za Kino Tuškanac:

»Look up here, I’m in heaven/I’ve got scars that can’t be seen/I’ve got drama, can’t be stolen/Everybody knows me now…« Ovim stihovima iz »Lazarusa«, Ziggy Stardust kao da je koreografirao i najavio vlastiti odlazak s ovog svijeta. Davne 1976. pao je na zemlju s nekog drugog svijeta. Tada su započeli njegovi filmski izleti, kad je u kultnom komadu Nicolasa Roega u ulozi aliena krenuo u misiju izgradnje najvećeg korporacijskog imperija u SAD-u, utjelovljenog u multinacionalki World Enterprises, ali su ga jako počele frustrirati ljudske emocije. Ono što slijedi više je ljubavna priča nego klasični sci-fi, pretvorena u bizarni kaleidoskop o suvremenoj Americi. Jer, poput Roegova filma ‘Walkabout’, tako i njegov ‘Čovjek koji je pao na Zemlju’ istražuje sudbinu individualca/aliena, suočena s okrutnošću krajolika u kojem se zatekao, samo što bespuća Australije sada zamjenjuje pustinja New Mexica. U nekoliko navrata, Roeg u filmu povezuje Bowiejevu sudbinu s onom Ikarovom, na koju se referira i Bruegelovo platno ‘Krajolik s Ikarovim padom’. No Roegova naracija nije klasični sci-fi, već puno više duguje misteriju, poeziji i elipsi, više fokusirana na emocije nego na samu priču.«

David Bowie vratio se Tevisovu romanu u kazališnom mjuziklu »Lazarus«, za koji je napisao i skladao glazbu. Mjuzikl Bowieja i Endea Walsha je završen i izveden u nekoliko gradova prije Bowiejeve smrti u siječnju 2016. godine. »Lazarus« je jedno od posljednjih djela na kojima je Bowie radio, a off-Broadway predstava premijeru je imala krajem 2015. godine. Mjuzikl je režirao Ivo van Hove, Michael C. Hall (»Dexter«) glumio je izvanzemaljca Thomasa Newtona, a Sophia Anne Caruso nevinog lika i njegovu muzu. Pored zanimljivih glumačkih izvedbi, mjuzikl »Lazarus« predstavlja i pjesme kojima je obuhvaćena skoro cijela Bowiejeva karijera, sve do njegovog posljednjeg albuma »Blackstar« (2016.) na kojem se Bowie miri sa svojom smrtnošću i neizbježnim krajem, zbog čega je posebno dirljiva završna numera mjuzikla i izvedba jedne od najpoznatijih Bowiejevih pjesama koju je 1977. snimio s Brianom Enom – »Heroes«.

»Lazarus« je nastavio privlačiti pažnju publike širom svijeta i nakon Bowiejeve smrti pa je od prosinca 2018. godine izvođen na pozornicama u New Yorku, Londonu, Bremenu, Düsseldorfu, Beču, Linzu i Hamburgu. Ovo je jedan od rijetkih mjuzikala koji je u samo godinu od prve izvedbe postavljen i u čuvenom londonskom kazalištu King’s Cross.

Oko značenja pjesme »Lazarus« postoje različita stajališta – tako su jedni odmah pjesmu i video povezali s biblijskim Lazarom kojega je Isus uskrsnuo iz mrtvih prema Evanđelju po Ivanu, dok su drugi sugerirali da je riječ o aluziji na spisateljicu Emmu Lazarus koja se proslavila pjesmom »The New Colossus« inspiriranu Kipom slobode. Prema ovim drugima Lazar je odraz njegovih sjećanja na dolazak u New York kada mu se život iz temelja promijenio. Bilo je to davne 1974. godine. U trenutku dolaska u Ameriku nije bio bogat, ali živio je kao kralj trošeći posuđene novce koje je trebao vratiti od zarade. Poznavajući Bowiejevo stvaralaštvo, moguće je da obje strane imaju pravo i da je njegov video višeznačan.