Ovog četvrtka u 18 sati u V.B.Z.-u na Korzu održano je predstavljanje romana „Aritmija zemlje“ Mladena Blaževića, ambicioznog i slojevitog djela koje kroz pet vremenskih slojeva, od prapovijesti do suvremenosti, istražuje odnos čovjeka i prostora te promišlja što zapravo znači biti čovjek. Uz autora su o romanu razgovarali urednik Andrija Škare i Marko Hadjur iz Mozaik knjige.

Roman prati priče koje se odvijaju u različitim epohama, od neandertalaca i željeznog doba, preko razdoblja Napoleona i Drugog svjetskog rata, pa sve do današnjice, a sve su povezane istim prostorom i motivima koji se kroz vrijeme ponavljaju i transformiraju.

Svevremenost kroz stoljeća

Blaževićev roman tako povezuje povijest, arheologiju i suvremenu stvarnost u jedinstvenu narativnu strukturu. Autor je na predstavljanju otkrio da je na romanu radio gotovo deset godina, što ne čudi s obzirom na paralelno razvijanje više pripovjednih linija.

– Pisao sam ga jako dugo, gotovo deset godina, s velikim vremenskim razmacima. U jednom trenutku dobio sam i stipendiju Ministarstva kulture za dovršetak romana, pa zapravo više nisam imao izbora nego ga završiti.

Ali to je bio proces u kojem sam stvarno želio da knjiga na kraju bude baš onakva kakvu sam je zamislio – rekao je Blažević te objasnio zašto se odlučio na tako širok vremenski raspon.

– Mene povijest jako zanima, a što je razdoblje dalje, to zapravo znamo manje i tu mašta ima više prostora. Htio sam pokazati neku vrstu svevremenosti – kako se ključni trenuci u povijesti ponavljaju i kako prostor u kojem živimo oblikuje ljude kroz stoljeća – dodao je.

Jedinstven roman

Urednik Andrija Škare naglasio je da je roman jedinstven u suvremenoj hrvatskoj književnosti, osobito zbog svoje složene strukture.

– Mladen je napisao roman koji paralelno prati nekoliko vremenskih slojeva i to je iznimno zahtjevno. Svaki je sloj pisan drugačijim stilom, tako da se čitatelj u svakom trenutku osjeća kao da je u potpuno drugom vremenu.

To je knjiga kakvih u suvremenoj hrvatskoj književnosti nema mnogo – istaknuo je Škare, rekavši još da je romanom u čijem je uređivanju uživao, doista oduševljen – čak ga je nazvao i remek-djelom.

Roman se, osim kroz vrijeme, povezuje i kroz motive i artefakte koji prelaze iz jednog razdoblja u drugo čime stvaraju osjećaj kontinuiranog dijaloga prošlosti i sadašnjosti.

Blažević pritom poseban naglasak stavlja na odnos prirode i čovjeka, ali i na ideju „aritmije“ – poremećaja ritma zemlje koji se metaforički povezuje s ljudskim životom.

Kako je zaključio autor, pisanje romana bilo je zahtjevno, ali prije svega veliko zadovoljstvo, a sada je na publici da vidi za sebe.