Zbrika pjesama

Predstavljeno “Recikliranje” Andree Žica Paskučija

Katarina Bošnjak

Mladen Blažević, Andrea Žic Paskuči i Kristina Posilović / V. KARUZA

Mladen Blažević, Andrea Žic Paskuči i Kristina Posilović / V. KARUZA

Iako je ironija svojstvena u zbirci, na jako puno mjesta primjetan je i kontemplativni dio



RIJEKA – Svestrani Andrea Žic Paskuči, grafički dizajner i web developer koji stoji iza tvrtke More idea, nedavno je objavio svoju prvu zbirku pjesama pod naslovom »Recikliranje«. Urednica zbirke je dr. sc. Kristina Posilović na čije je radionice pisanja Andrea išao, a kazala je kako isprva nije bila oduševljena idejom uređivanja rukopisa jer je autor na radionicama uglavnom sporo pisao.


– Imao je želju i činilo se da ima tu strast za pisanjem, ali on nikada ništa nije mogao, nije izvršavao zadatke, trebala bi mu gomila vremena da isproducira jedan stih. Ali onda se vidjelo da tu nešto postoji, postoji neki materijal na kojem je radio čitavo to vrijeme. Njegov put je ustvari specifičan, čini mi se da je on tu knjigu imao i prije same te knjige. Nije bilo puno uredničkih intervencija u same pjesme, to je trebalo na neki način posložiti, složiti njega i tu njegovu pjesničku ličnost, kazala je Posilović te dodala kako je Žic Paskuči pjesnik i bez te knjige.


Dojmljive metafore


Žic Paskuči je istaknuo kako je oduševljen uređivačkim poslom, posebice jer je Kristini Posilović predao materijal koji je već filtriran te je imao viziju za zbirku, a kada je rukopis dobio nazad, to je bilo nešto potpuno drugo, s puno više smisla.




– Kad je tog materijala bilo toliko da sam počeo razmišljati da bi to onda pokušao objaviti, kod kolega sam se raspitivao o putu i načinu objave. S obzirom na to da mi je ovo prva knjiga i da sam nepoznat kao autor, sugerirano je da je možda bolje da nađem urednicu, a Kristina Posilović je bila logičan slijed s obzirom na radionicu i poznanstvo. Kada sam pročitao materijal, već sam vidio i naslovnicu, a s obzirom na to da mi je to struka i posao, naravno da mi je bilo logično da sam odredim i složim knjigu, a onda sam imao već u biti gotov materijal, osvrnuo se Žic Paskuči.


Zbirka je podijeljena na koncepcijski posložene dijelove, Paskučijeve slike smisla su godinama odlagane i pomno sortirane dok nije sazrelo vrijeme da im se skroji drukčiji, očuđujući okvir koji je rasut i propustan. Dojmljive metafore nisu samo stvar Paskučijeve umješnosti, nego pamćenja koje nam omogućuje da njegovu poeziju prepoznamo kao nešto svoje, možda strano, no dovoljno blisko da mu otvorimo vrata. Odlažu se pjesničke slike i motivi, a na kraju sortiranje vodi do nekakve buduće priče.


Motiv tragedije rata


– On nema taj poriv da bude pjesnički inovativan, on jednostavno reciklira stvari na način da daje neku novinu svojim pjesničkim i životnim uzorima. Njemu je ironija njegova intima. On zaista reciklira na dobar način, stvara nove vrijednosti od nečega postojećeg, objasnila je Posilović.


U nekoliko pjesama istaknut je motiv tragedije rata i posljedica koje isti donosi, a stoga se postavlja i pitanje utjecaja takvog iskustva na poeziju.


– To je utjecalo na cijeli moj život pa vjerojatno i na ovu zbirku, a tu ću iskoristiti nešto što je moj kolega suborac rekao, a to je da mi svi imamo PTSP, samo je pitanje u kojem obliku i kako se tko s tim nosi, kazao je Žic Paskuči.


Iako je ironija svojstvena u zbirci »Recikliranje«, na jako puno mjesta primjetan je i kontemplativni dio kojim autor potiče čitatelje na propitivanje, na vraćanje natrag na početne stihove i razmišljanje. U zbirci se slažu brojni djelići iskustva, a naposljetku dio knjige »Sortiranje« predstavlja pomirbu autora sa svim dijelovima njegova identiteta.