Nakon riječke premijere predstava »Rimske noći« danas gostuje u Brtonigli. S istim naslovom Talijanska drama će se 26. studenoga predstaviti u Piranu, 27. studenoga u Rovinju, a 28. studenoga u Bujama. Na turneju ide i predstava »Kafka Project«, koja u Puli gostuje 29. i 30. listopada, u Pazinu 5. studenoga, Kopru 7. i 8. studenoga te u Umagu 14. i 15. studenoga.

  Redatelj Edvin Liverić gotovo idealnu podjelu našao je u glumcima Talijanske drame, Elviji Nacinovich i Mirku Soldanu, koji nisu krenuli u smjeru oponašanja stvarnih ličnosti, nego su u ovu biografsku melodramu pokušali utkati vlastite interpretacije.

  Ova u prvome redu glumačka predstava trebala je dobiti produžetak i komentar u filmskim citatima, no na premijeri u riječkoj Filodrammatici tehnika je zakazala. Tako nije bilo moguće u cijelosti doživjeti redateljski koncept Edvina Liverića, čija je namjera bila interakcija kazališnog i filmskog medija. Nadamo se da će se taj problem u sljedećim izvedbama riješiti, no možda se premijernoj publici ipak netko trebao obratiti i objasniti zašto nije mogla vidjeti projekcije.

Noćni razgovori

Neki gledatelji zaključili su da se u tehniku ne može pouzdati i da im ona u kazalištu i nije potrebna ukoliko imaju prilike gledati odlične glumce. Igrom sudbine, to se na premijeri Talijanske drame i dogodilo. Tehnika je otkazala poslušnost, ali su zato u prvom planu bili glumci Elvia Nacinovich i Mirko Soldano, kojima u ovakvoj situaciji vjerojatno nije bilo lako, ali su unatoč okolnostima profesionalno odigrali predstavu. U skromnoj inscenaciji – s tek pokojim scenskim detaljem poput pisaćeg stola i stolica na terasi koja priziva duge noćne razgovore između Anne i Tenna u Anninom stanu – Elvia Nacinovich i Mirko Soldano utjelovili su dvoje povijesnih lica, čije životne priče postaju univerzalne i pružaju mogućnost identifikacije.

Stagnacija i pad

Tekst Franca D’Alessandra prati ove likove od vremena njihova uspona i slave do pada i Annine smrti. U svojim noćnim rimskim razgovorima, koji su ponekad bili burni i na rubu konflikta, Anna i Tenn razotkrivaju svoje privatne živote i obiteljske traume, ali se dotiču i pitanja umjetničkog stvaranja, novinske kritike, medija, filmske industrije, kazališta, filma, književnosti… Tekst je višeslojan i precizno oslikava odnos dviju kompleksnih ličnosti, koje su u životu bile, svaka na svoj način, autsajderi. Njihovo iskakanje iz postavljenih društvenih okvira vjerojatno ih je toliko i zbližilo.

  Melodramatski su najsnažnija mjesta predstave u trenutku pada Anne i Tenna. Elvia Nacinovich sjajno je prikazala glumačku sujetu, kapricioznost i frustraciju glumice koja se suočava s okrutnom činjenicom da je njeno vrijeme prošlo i da joj još jedino preostaju stereotipne uloge majki i Talijanki koje kuhaju paštu. Karijera Anne Magnani od početka 1960-ih godina polako stagnira, dijelom zbog privatnih razloga, a djelomično zbog neuklapanja u žanrovske i produkcijske standarde koji su tražili mlade i atraktivne glumice. Na scenu stupa Sophia Loren, a Anna Magnani povlači se u kazalište. S njom odlazi i čitavo jedno razdoblje filmske umjetnosti, dok u posljednjem prizoru Tenn gubi svoju veliku prijateljicu i umjetničku muzu.