Balet HNK-a Ivana pl. Zajc

Nicola Prato prije premijere “Odiseje”: ‘Izazov je tumačiti Telemaha kroz ples i pokrete’

Kim Cuculić

Nicola Prato kao Telemah / Foto: FANNI TUTEK-HAJNAL

Nicola Prato kao Telemah / Foto: FANNI TUTEK-HAJNAL

Koreografija Waltera i Ine pokrenuta je prije svega emocijama i senzibilitetom lika, koji ima zadatak ispreplesti ples i emocije tijekom pokreta kako bi se jasno ispričala priča



RIJEKA – Balet HNK-a Ivana pl. Zajca premijerno će 18. ožujka izvesti »Odiseju« u koreografiji i prema konceptu Waltera Matteinija i Ine Broeckx. U ovoj baletnoj predstavi, koja je inspirirana Homerovom »Odisejom« i »Uliksom« Jamesa Joycea, Telemaha – Odisejeva i Penelopina sina – utjelovit će mladi plesač Nicola Prato, s kojim smo razgovarali uoči skorašnje premijere.


Kako ste došli u Balet HNK-a Ivana pl. Zajca u Rijeci?


– Sreća je da sam tijekom studija imao mogućnost raditi s nekoliko koreografa. Zahvaljujući jednom od njih, Valeriju Longu – bivšem plesaču AterBalletta i koreografu, otkrio sam Balet riječkog kazališta. On me predstavio ravnateljici Baleta Maši Kolar, koja mi je nakon audicije ponudila moj prvi ugovor profesionalnog plesača. Jako sam zahvalan što su ljudi koji su ostvarili zavidne karijere pružili mogućnost za rad čak i plesačima koji još nemaju mnogo iskustva.




Kakvi su vam dojmovi o riječkom baletnom ansamblu?


– Ugodno sam iznenađen kako se HNK Ivana pl. Zajca stalno razvija i napreduje, sukladno vremenu i gradu, zadovoljavajući potrebe građana. U tom smislu sam počašćen što sam dio kolektiva koji potiče i promovira različite vrste umjetnosti. No moji najbolji dojmovi vezani su za moje kolege: svaki se razlikuje od drugog, ali kad dođe vrijeme da radimo zajedno, sposobni smo pomaknuti planinu. Na kraju dođemo do toga da je istina da raznolikost mišljenja, rodova i stavova čine ansambl još kompletnijim i jedinstvenijim.


Mladi sanjar


U predstavi »Odiseja« tumačite lik Telemaha. Što nam možete reći o toj ulozi u kontekstu plesa?


– Telemah je jedini sin Odiseja i Penelope, i također jedina figura adolescenta u epu. Njegova patnja počela je u djetinjstvu, kad je njegov otac krenuo na dugo putovanje na kraj svijeta, i nastavilo se s proscima te pokušajem osvajanja i pokoravanja Itake. Unatoč svemu, Telemah će pokazati svoju herojsku prirodu naslijeđenu od oca, posebno nakon susreta s Atenom. Telemah je mladi sanjar i otkrit će svoju bit tijekom vremena. Izazovno je prenijeti sve nezgode koje je Telemah imao u životu kroz ples i pokrete. I pokušati izgraditi lik nevinog djeteta koje još mnogo toga treba naučiti iz života, a da je istovremeno sposoban pokazati svoj autoritet i lukavost.


Što možete reći o konceptu i koreografiji Waltera Matteinija i Ine Broeckx?


– Koreografija Waltera i Ine pokrenuta je prije svega emocijama i senzibilitetom lika, koji ima zadatak ispreplesti ples i emocije tijekom pokreta kako bi se jasno ispričala priča. S jedne strane, sekvence su vrlo fizičke, a s druge jako delikatne. Upravo je to izmjenjivanje vrsta pokreta ono što predstavi daje homogeni kontinuitet. Mislim da je ono što su željeli kreirati gotovo snovita magična atmosfera, koja nastaje na temelju odabranih pokreta. Također je vidljiv akrobatski aspekt komada, kojim se izražava osjećaj snage i poezije, ne samo zato jer je fascinantno vidjeti akrobatske vještine, već i zbog kombinacije suvremenog plesa s drugim disciplinama.



Ekipa riječke »Odiseje«

Koreografiju, koncept i izbor glazbe potpisuju Walter Matteini i Ina Broeckx, scenografkinja je Aleksandra Ana Buković, kostimografkinja Ina Broeckx, video je izradila Fanni Tutek-Hajnal, a oblikovatelj svjetla je Nuno Salsinha.
Uloge: Penelopa: Maria Matarranz de las Heras/Laura Orlić, Odisej: Michele Pastorini/Ali Tabbouch, Telemah: Nicola Prato/Carlos Huerta Pardo, Atena (m): Tilman Patzak/Svebor Zgurić, Atena (ž): Tea Rušin/Ksenija Krutova, Polifem (Kiklop): Svebor Zgurić/Tilman Patzak, Odisej antiheroj: Andrei Köteles, Nevinost: Tesa Köteles, Izgubljena Nevinost: Ksenija Krutova/Tea Rušin, Sirene: Laura Orlić/Maria Matarranz de las Heras/Maria del Mar Hernandez/Soyoka Iwata, Prosci: Svebor Zgurić/Tilman Patzak/Carlos Huerta Pardo/Nicola Prato/Ali Tabbouch/Michele Pastorini/Jody Bet/Laura Orlić/Maria Matarranz de las Heras/Francesco Pio De Benedictis/Maria del Mar Hernandez/Soyoka Iwata.

Njujorški Juilliard


Kakvo je vaše iskustvo s Juilliard School u New Yorku?


– To me iskustvo ostavilo »bez riječi«, s vrlo širokom kulturnom pozadinom. Intenzivni ljetni The Juilliard School je radionica koja traje pet tjedana. Tijekom nje 60 odabranih plesača može uvidjeti kako je studirati na Juilliardu, a također teži osvijestiti i inspirirati mlade plesače za njihove karijere. Odabrao sam predmete profesora s Dance Department Faculty i radio sam s novim mladim koreografom.
Svakodnevno smo imali satove baleta, uključujući muške tehnike i pas de deux, jogu, moderne tehnike (Limon, Horton, Paul Taylor, Graham, Cunningham…), improvizaciju i povijest plesa. Pored toga, tijekom cijelog programa surađivali smo s vanjskom koreografkinjom (Olivia Ancona), s kojom smo radili na komadu u trajanju od 20 minuta. Najbitnija stvar koja mi je ostala vezana za tu mogućnost je jedinstveni osjećaj zadovoljstva nakon posla napravljenog s kolegama iz tima i spoznaja da je grupa najvažnije oružje za rast.


Zajedničko putovanje

Kako čitamo u najavi predstave, glazba za »Odiseju« kreće se u različitim žanrovima, od Bacha do najmodernijih skladatelja. Scena i kostimi sugeriraju i upućuju publiku na zajedničko putovanje, dajući samo referentne točke, bez ograničavanja mašte. Mašta publike je ta koja će realizirati vlastiti unutarnji put i zajedno s likovima ovog baleta postati jedno s predstavom. Baletna »Odiseja« priča je o mitskoj povijesti u službi produbljivanja sadašnjosti.

Danski kraljevski balet


A s Royal Danish Ballet School u Kopenaghenu?


– Intenzivni kurs tijekom ljeta u Royal Danish Balletu za mene je bilo intenzivno iskustvo, koje mi je pružilo priliku za dublji studij Bournonville baletne tehnike. Polazio sam satove u opernoj kući s profesorima iz škole, praveći Bournonville repertoar s plesačima iz kompanije, posebno s glavnim plesačem Jonathanom Chmelenskym, koji nas je podučavao pas de deux iz »La Sylphide«. Uz brojne sate baletne tehnike, radio sam i suvremeni repertoar Alexandera Ekmana.


Kako vidite svoju plesnu karijeru u budućnosti?


– Iskreno mislim da nisam mogao dobiti bolje iskustvo za početak rada u plesnom svijetu. To je bio moj san još od djetinjstva i sad se iz dana u dan sve više ostvaruje. Samo mogu biti zahvalan ljudima koji su mi bliski i koji me podržavaju što god da se dogodilo. Želim se nastaviti razvijati i rasti, mijenjati se i transformirati kako bih postao najbolja verzija sebe kao osobe i plesača. Po mom mišljenju istraživanje je temeljno oruđe plesača. To je ono zbog čega ustajem svakoga jutra, motiviran za treniranje i napredak.
»Ništa ne smijem prepustiti slučaju, i svi detalji trebaju biti razjašnjeni«, to govorim sebi dok radim. Nije važno gdje će me odvesti moja karijera, jer je ono što želim živjeti bez ograničenja i uvijek dati najbolje što mogu za najveću strast koju imam – PLES.