Politika i moć

Dubrovačke ljetne igre: Premijerno izveden ”Michelangelo” na Lokrumu

P. N.

Foto Grgo Jelavic/PIXSELL

Foto Grgo Jelavic/PIXSELL



Prvi premijerni dramski naslov 69. Dubrovačkih ljetnih igara, dojmljivi Michelangelo Sebastijana Horvata i Milana Markovića Matthisa po drami Michelangelo Buonarroti Miroslava Krleže, u režiji Sebastijana Horvata, nastao u koprodukciji Igara i Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca Rijeka, premijerno je pod pokroviteljstvom Hrvatske elektroprivrede, izveden sinoć, 27. srpnja na ruševinama benediktinskog samostana na otoku Lokrumu.


Autorski tim uz Sebastijana Horvata i Milana Markovića Matthisa čine Igor Vasiljev koji potpisuje upečatljivu scenografiju i video, kostimografkinja Belinda Radulović, suradnica za pokret Ivana Kalc, oblikovatelj svjetla Aleksandar Čavlek i oblikovatelj tona Saša Predovan. Predstava je uvelike vođena glazbom, a potpisuje je Karmina Šilec. Jak ansambl riječke Hrvatske drame čine: Olivera Baljak, Jelena Lopatić, Tanja Smoje, Marija Tadić, Aleksandar Cvjetković, Edi Ćelić, Dean Krivačić, Jasmin Mekić, Nikola Nedić uz člana Talijanske drame Giuseppea Nicodema.


Glavnu ulogu Michelangela u prvom činu sjajno je odigrao Rakan Rushaidat, a Redatelja u drugom činu Jerko Marčić. Za dojmljivost predstave uvelike su zaslužni dubrovački zboristi koji na lokrumskoj sceni čine Kor fanatika: Lovro Barišić, Magdalena Kačić Barišić, Jelena Beželj, Mario Bogdanović, Mislav Ćimić, Barbara Horvat, Antun Končić, Barbara Ogresta, Lukrecija Prcela, Dea Qivlaku, Ljubo Radić, Tanja Šimunović, Ivana Tasovac, Antonio Težak, Slobodan Varezić i Petar Vlašić s voditeljicom Majom Marušić.




Michelangelo Buonarroti rana je, ekspresionistička drama Miroslava Krleže, u kojoj se tematski koncentrira na iskušenja i tragiku Michelangela Buonarrotija koji nošen velikim idejama i rastrgan vlastitim traganjima ostaje usamljen i suprotstavljen neposrednoj životnoj sredini. Genijalni slikar pokušava ostvariti neograničenu moć umjetničkoga stvaralaštva, no Krleža ga suočava s novcem, bijednom nadnicom za njegovu veliku umjetnost. Michelangelo tako rastvara vječno, ali uvijek aktualno pitanje odnosa umjetnosti i novca, a samim time propituje i odnos umjetnosti i moći i politike, što je danas možda važnije nego ikada jer dovodi u sumnju deklarativnu parolu o umjetničkoj slobodi bez koje umjetnost postaje tek činovnički kič, gubeći svoju istinsku kritičku snagu i odlučnost.


Michelangelo će nakon Dubrovnika otvoriti sezonu u Hrvatskom narodnom kazalištu Ivana pl. Zajca.