RIJEKA – Multimedijska inkluzivna predstava »Druga koža, treće žene« izvedena je u Hrvatskom kulturnom domu na Sušaku. Nastala je iz umjetničke i produkcijske suradnje Plesne grupe Magija iz Rijeke, Divert inkluzivnog plesnog kolektiva iz Zagreba te splitske Kolaborativne izvedbene platforme – KIP, a dio je programa Rijeke 2020 – Europske prijestolnice kulture. Projekt je nastao u produkciji Gordane Svetopetrić i Udruge osoba s cerebralnom i dječjom paralizom Rijeka (Plesna grupa Magija).

»Druga koža, treće žene« primjer je inkluzivnog teatra, nastalog u suradnji s kazališnim profesionalcima. Autorice su plesne umjetnice Iva Nerina Sibila i Gordana Svetopetrić, video i vizualni identitet kreirala je novomedijska umjetnica Tara Ivanišević, a uz njih predstavu izvode Tamara Bračun, Mia Kevo i Karla Lazović.

Specifičan kontekst izvedbe

Kako je navedeno u programskoj knjižici, predstava koreografskim i novomedijskim postupcima stvara slijed izvedbenih situacija koje spajaju četiri lokacije – Rijeku, Split, Zagreb i Edinburg te šest izvođačica. Autorsko ishodište izvorno je mišljeno kao identitetski i iskustveni dijalog s marginaliziranim ženskim izvedbenim žanrovima prve polovice 20. stoljeća, poput cirkuskog sideshowa ili burleske. No onda su specifične okolnosti (pandemija i ostale nevolje u 2020. godini) preusmjerile većinu autorskih intencija.

– Ta prvobitna tema nenametljivo se smjestila u finalnu okosnicu predstave, a to je energetsko, poetsko, plesačko, iskustveno zrcaljenje i ispreplitanje nas samih. Predstava je nastajala u brojnim riječkim i splitskim dvoranama, u našim sobama i kuhinjama, u tjelesnim i virtualnim prostorima, a izvedbe postaju zaštitna opna za sve te prisvojene i isplesane prostore, a onda i naše stvarne, imaginarne i raspršene identitete i pojavnosti…

Onda se počelo događati… sve. Čak i prije pandemije. Nepostojanje adekvatnih prostora za probe dostupnih invalidskim kolicima u Rijeci premrežilo se s problemima oko naših slobodnih termina. Izranjaju profesionalne i osobne nepremostive situacije… Dok smo tijekom proljeća 2020. čekale što će se dogoditi, predstava se sama počela mijenjati… Niz se nastavlja: zaraza, zatvaranje prostora za probe, potres, jedan pa drugi… Svaka proba, svaki susret u kojem se okupljamo, postaje dragocjen. Odluka da se u ovim potpuno nemogućim uvjetima i dalje, unatoč svemu, nalazimo i tražimo izvedbu ovog naslova, postala je neupitna.

Metaforika kože

Rad na ovoj predstavi, uzbuđenje otkrivanja njezinog tijeka, dinamike, materijalnosti, melodije, emocije, događajnosti, živosti i zajedništva… Postala je ta naša druga koža, simbolička, ali i stvarna, tijekom netom završene 2020. godine – kontekst je nastanka predstave.

I tako je »Druga koža, treće žene« unatoč preprekama dogurala do premijere, u nekom posve drugačijem obliku od prvotno zamišljenog. Predstava je u svom vizualnom materijalu povezala različite gradove i prostore (uključujući i virtualni: Facebook i Zoom), dok su se nepredvidljivi događaji upisali u prostor izvedbe i tijela izvođačica – njihov emocionalni svijet, pokrete i suodnose na sceni. Koža, kao zaštitna brana prema svijetu, nametnula se kao metafora ove predstave, razotkrivajući krhkost tijela i postojanja.