Izložba instalacija i audiokompozcija

Zasićena povijest novog milenija: "Puzajući Armagedon" Tomislava Brajnovića u MMSU-u

Nela Valerjev Ogurlić

Izložba u kaleidoskopskom postavu okuplja dvadesetak radova, od instalacija, objekata, ready made serija do videa i audiokompozicija od kojih su mnogi rijetko viđeni ili nisu javno predstavljani



RIJEKA U Muzeju moderne i suvremene umjetnosti sutra u 19 sati bit će otvorena izložba »Puzajući Armagedon« Tomislava Brajnovića koja donosi presjek radova nastalih od kraja devedesetih do danas, od kojih su mnogi rijetko viđeni i javno predstavljani.


 Prema riječima kustosice Ksenije Orelj, izložba u kaleidoskopskom postavu okuplja dvadesetak radova, od instalacija, objekata, ready made serija do videa i audiokompozicija. Nastoji odraziti relativno kratku, previranjima zasićenu povijest novog milenija u kojoj se poput tempiranih bombi ponovno vraćaju totalitarni elementi prošlog stoljeća. Od »Odiseje« (2004), preko »Zakona ljubavi« do »Vojnika u zrelom žitu« (2015), radovi se osvrću na kobne posljedice mahnite produkcije i iskorištavanja materijalnih resursa.

Brajnović je rođen u Zagrebu 1965. godine, gdje je diplomirao na ALU1999. u klasi profesora Đure Sedera. Predaje Nove medije, Mapiranje grada i Rekontekstualizaciju na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci. Intenzivno radi i izlaže, dobitnik je više nagrada, stipendija i priznanja.


Sudjelovao je u više rezidencijalnih projekata. No, iznad svega Brajnović je vjernik. Više ga zanima etika od estetike, a uoči izložbe ističe: – Jedina (ne)moguća revolucija je revolucija svijesti. Svijest čovjeka danas se ne razlikuje puno od one prije ili nakon Francuske i Oktobarske revolucije. Tu se stvari ne mijenjaju, napredak je samo u HD prijenosu revolucije koja ne prestaje… Ideja Zemlje kao uređenog Rajskog vrta i pitanje tko, kako i da li ga može postići, predstavlja srž moje umjetničke osobnosti.

Prema riječima kustosice, teza o umjetnosti kao specifičnom vidu vjere u slučaju Tomislava Brajnovića postaje opipljivom. Priziva mogućnost da se autor doživi kao ustrajni idealist, ali i kao radikalni fatalist, uz otvoreno pitanje što izložba umjetnika-vjernika radi u profanom svijetu muzeja?




Međutim ako vjeru pretpostavimo kao načelo održavanja životnih formi, premisa izložbe je jasna. Ona djeluje kao umjetnička subverzija današnjih politika razdvajanja, uslijed kojih međusobno sporazumijevanje neprekidno nailazi na zatvorena vrata.