Izložba je dio projekta tima WHW/Što, kako i za koga – »Početi što bolje možemo (Kako govorimo o fašizmu?)« kojeg WHW provodi u suradnji s Tensta Konsthallom iz Stockholma i Grazer Kunstvereinom iz Graza
ZAGREB - S jedne strane novo snaženje nacionalističkog osjećaja, s druge zatupljujuća apatija, s jedne strane normalizacija rata i pretjeranog nasilja, s druge zametanje uznemirujućih novih manifestacija fašizma – to su neke koordinate koje tematski omeđuju zanimljivu malu izložbu »Koliko fašizma?« u Galeriji Nova.
Lijek za hrvatsku apatiju
Umjetnik Gert Kocken svojim ciklusom »Prikazi« nudi mape velikih europskih središta, Berlina i Rima, koje su zapravo montaža obilja kartografskih informacija o dramatičnim izmjenama urbanog života za vrijeme Drugog svjetskog rata; ustvari »stopljena« jedinstvena karta sačinjena od mnogih kojima su se koristile suprotstavljene vojne snage. Osobito je zanimljiva mega-karta Berlina koja pedantno dokumentira područja »Judenreine Gebiete«, područja očišćena od Židova.
Riječka umjetnica Milijana Babić osmislila je za ovu izložbu sjajan novi farmaceutski lijek za beznađe i apatiju – Kroatimin. Lijek za buđenje hrvatskog ponosa, ushita i junaštva reklamira letkom koji obećava brzo djelovanje i blagoslovljenu hrvatsku čistoću, ilustrirajući njegov učinak fotografijom zdrave, fit djevojke koja radosno trči poljem.
Avi Mograbi, izraelski dokumentarist, predstavljen je isječcima iz svojih cjelovečernjih radova koji problematiziraju političko nasilje u Izraelu. Etičko pitanje, kojim se izložba posredno bavi – kod Mograbija je u prvom planu. On se često i sam pojavljuje u svojim filmovima i propituje ambivalencije svoje uloge i etičku dilemu u vezi s njom. Među dojmljivijim su snimkama i one iz dokumentarca »Osveti samo jedno od moja dva oka« iz 2005. godine, u kojima Mograbi usporedno postavlja fotografije Palestinaca koje ponižava izraelska vojska i snimke izraelskih turista na obilasku brda Masade.
Glas kao detektor laži
Lawrence Abu Hamdan, zastupljen na izložbi audio-dokumentarcem »Potpuna istina«, održao je uoči otvorenja predavanje na kojemu je pobliže objasnio ono čime se pasionirano bavi: načinima na koje nove tehnologije nadjačavaju humanost i dijalog, i to u prilikama kad se o ljudskim sudbinama odlučuje na temelju onoga što je računalni program iščitao analizom njihova glasa. Događalo se tako da vlada ne povjeruje azilantu i deportira ga, apsurdno, u neku posve nepoznatu zemlju, jer je program za analizu glasa utvrdio da je u svjedočenju čudno izgovorio nazive povrća iz svog materinjeg jezika. Poticaj za audiodokumentarac Abu Hamdana je primjena analize glasa kao detektora laži, metode koju u novije vrijeme uvode europske vlade.
Konačno, rad Milice Tomić ustvari je video zapis njezine javne intervencije – hodanja po zaboravljenim poprištima antifašističkih akcija u Beogradu za vrijeme Drugog svjetskog rata – »podebljan« zvukom intervjua koje je vodila s protagonistima antifaštističkog i komunističkog pokreta.
