- Riječki Muzej moderne i suvremene umjetnosti pružio mi je mogućnost da prvi put u životu u isti prostor smjestim 30 instalacija i na taj način svoj rad doživim na okupu: da napravim osobnu analizu i podvučem crtu kako bih mogao krenuti u nove projekte, kaže Dan Oki
RIJEKA Medijski umjetnik Slobodan Jokić, umjetničkog imena Dan Oki, dobitnik je nagrade »Ivo Kalina« za 2010. godinu. Oki je nagrađen za svoju prvu retrospektivnu izložbu, održanu lani od 5. listopada do 12. studenoga u riječkom Muzeju moderne i suvremene umjetnosti, na kojoj je predstavio radove nastale od 1989. do 2010. godine.
Jako mi je drago da sam dobio nagradu, a posebno mi je važna izložba za koju sam je dobio
Stručno povjerenstvo za dodjelu nagrade ocijenilo je da Dan Oki na vrlo osebujan i inovativan način istražuje mjesto i položaj pojedinca, njegov odnos prema okolini ili drugoj osobi. »Izložba je u svakom dijelu pokazala visoku profesionalnost i domišljenost. Primjerenim predstavljanjem radova, koji se temelje na konceptualnim procesima i složenim istraživanjima raznih umjetničkih forma pokretnih slika, autor je ostvario izložbu snažne vizualne izražajnosti, izložbu koja upućuje na kontinuitet traganja i na nove kreativne vrijednosti u suvremenoj umjetnosti« – kaže se u obrazloženju nagrade koju Grad Rijeka dodjeljuje za najbolju likovnu izložbu u području suvremene umjetnosti održanu tijekom godine u galerijskim i javnim prostorima na području Rijeke.
– Jako mi je drago da sam dobio nagradu, a posebno mi je važna izložba za koju sam je dobio – rekao nam je Oki na vijest o dodjeli.
– Riječki Muzej moderne i suvremene umjetnosti pružio mi je mogućnost da prvi put u životu u isti prostor smjestim 30 instalacija i na taj način svoj rad doživim na okupu: da napravim osobnu analizu i podvučem crtu kako bih mogao krenuti u nove projekte. Može se reći da je to možda i moja najvažnija izložba u životu. Lijepo je dobiti nagradu baš za takvu izložbu, a istodobno mi je razumljivo da sam je dobio. Nije me previše iznenadila, ali me je u svakom slučaju obradovala.
Vitalnost prizora
Nedavno ste dobili i drugu nagradu T-HT @MSU natječaja, za video instalaciju »Generatio Aequivoca« koja prikazuje kupače na splitskim Bačvicama.
Izgleda da je ovo godina mojih nagrada
– Izgleda da je ovo godina mojih nagrada. Video instalacija »Generatio Aequivoca« je klasičan muzejski rad i mnogima se svidjela. Sadrži jedan jedini kadar koji prikazuje gomilu kupača na Bačvicama, a snimljena je iz velike daljine, iznimno jakim teleobjektivom, čime je postignuta praktički dvodimenzionalna, plošna dubina polja koja komprimira više od stotinu stvarnih metara. Velika kompozicija s mnoštvom malih prizora i zbivanja izravno priziva estetiku velikih europskih renesansnih slikara sjevera, poput Boscha ili Bruegela, ali i našega Dulčića. Tako se postiže vitalnost prizora, spontanost kojom se gibanje nepregledne gomile kupača organizira u privremeni sređeni sustav i nagovještava postojanje nekog višeg reda koji je pojedincu neshvatljiv.
Za vrijeme riječke retrospektive vodili smo razgovor u kojem smo konstatirali da se vaš rad više prepoznaje izvan granica Hrvatske nego kod kuće. Jesu li ove nagrade znak da je nastupila promjena?
– Mislim da jesu i mislim da izložba u Rijeci ima velike zasluge za tu promjenu. Ali zanimljivo je da sam sredinom prošle godine dobio i »Rudolf Bunk« nagradu za doprinos razvoju likovnih umjetnosti u kazalištu. S ruskim redateljem Aleksandrom Ogarjevim radio sam predstavu »Hamlet« u HNK-u Split. Radio sam video režiju i video oblikovanje, jer je dio predstave potpuno zasnovan na videu. Kolege su to prepoznali i dodijelili mi bijenalnu nagradu nazvanu po njemačkom slikaru koji je dva desetljeća bio scenograf u splitskom kazalištu.
Novi film
Čime se trenutno bavite?
– Radim novi film koji bi trebao biti premijerno prikazan u Puli, a radno ime mu je »Solsticij Split«. To je jedan neo-noirovski psihološki triler s autorskim pristupom tematici, a priča je o bratu i sestri koji su serijski ubojice. Film je crno-bijeli, traje 80 minuta i bavi se nasilnim odnosom prema životu koji nastaje nemogućnošću integracije traume u pozitivnu životnu svijest. Jedan dio filma događa se onkraj smrti, ali i kao logični dio života karaktera kojih više nema.
Nadam se da će nakon Pule biti prikazan i u Art kinu »Croatia«, jedinom u kojem je za sada prikazan i film »Predstava«, u kontekstu održane izložbe. »Predstava« traje 78 minuta i bazirana je na stvarnim događajima u New Yorku 11. rujna 2001. godine, gdje sam i osobno svjedočio rušenju »Blizanaca«, a ove bi jeseni trebala doživjeti i zagrebačku premijeru. Bit će prikazana 11. rujna u Muzeju suvremene umjetnosti, zajedno s velikom insalacijom na tu temu, tako da me ove godine čeka još jedna izložba u Zagrebu.
