Radovi na izložbi odražavaju promjene u kineskom društvu – nov svijet tehnologija, nov svijet komunikacije, urbani život – filtrirane kroz osobne mikro-svjetove autora. Sloboda stvaranja bridi iz otvorenosti umjetnika prema ideji da budu i narativni i apstraktni, simbolični i metaforični...
ZAGREB » Dok je u kontekstu globalnog ekonomskog i tehničkog razvoja Kina dosezala status nedostižnog ideala, percepcija kineske likovnosti ostala je nekako po strani, anakrona i vezana za tromilenijsko tradicionalno nasljeđe. Izložba koja je preksinoć otvorena u Gliptoteci HAZU, a koja donosi radove deset suvremenih kineskih umjetnika, produbljuje taj površni doživljaj likovnosti i pokazuje da je Kina u likovnom smislu jednako napredna koliko i njezina industrija, i koordinirana s globalnim umjetničkim strujanjima.
Različiti motivi
– Svi smo svi upoznati s fascinantnim napretkom Narodne Republike Kine u svim područjima djelovanja što magnetski privlači pozornost po svojem strelovitom prodoru u sve misaone sfere znanosti, gospodarstva – likovna umjetnost nam je ostala separatna cjelina, odnosno nije bila tako intenzivna spoznaja da su i umjetnici vrlo dinamičan segment suvremene Kine – ističe Ariana Kralj iz Gliptoteke.
U dva galerijska prostora izložena su platna koja variraju od nježnih, poetskih slika ljudi u prirodi (A Hai), do grubo oslikanih prizora svakodnevice u kojima poezije nema ni u tragovima, kao na slici autorice Li Di »Start of the day« koja prikazuje čovjeka koji sjedi na wc školjci. Tu je i ekspresivno, grubim i širokim, odlučnim potezima crne boje oslikan ciklus ratnih motiva (Wang Yinsong), kojim dominiraju muškarci pod šljemom, oboružani mitraljezima; a njemu sučelice stoje slike Li Jin, možda najzanimljivije autorice, koja svoje prikaze nekonvencionalnog života napučuje bizarnostima: muškarcima u tangama koji masturbiraju za kuhinjskim stolom, pokraj žena utučenih pogleda, nakon banketa iza kojega je na pladnju ostao kostur nasmijanog psa (»After the Banquet«).
Kreativne erupcije
Stoljetna kineska posvećenost idealiziranom pejzažnom i figuralnom slikarstvu uz lirski moment artističke virtuoznosti zatvoreno je poglavlje, kao i umjetnost opredijeljena »za obranu i propagandu«, nastala za vrijeme kulturne revolucije. Od devedesetih naovamo, promjene u umjetnosti nisu sukcesivne nego su – riječima Ariane Kralj – »ekspanzija istovremenih kreativnih erupcija, koje se događaju u vlastitoj zemlji, vlastitim iskustvom, novim senzibilitetom, potpuno novim poimanjem svijeta i pristupom slikarskoj paleti«.
Radovi na izložbi odražavaju promjene u kineskom društvu – nov svijet tehnologija, nov svijet komunikacije, urbani život – filtrirane kroz osobne mikro-svjetove autora. Sloboda stvaranja bridi iz otvorenosti umjetnika prema ideji da budu i narativni i apstraktni, simbolični i metaforični, da prisvajaju elemente europske i američke likovnosti.
Posebno je zanimljiv tekstualni dio koji prati ovu izložbu – o svakom zastupljenom autoru kineski su likovni kritičari napisali esej koji kompletira sliku o suvremenoj Kini kao o likovnoj, a ne samo ekonomskoj velesili.
