Rijeka je drugi grad u kojem Albert Faggian predstavlja svoju zbirku umjetnina, a to nije bez razloga. U Rijeci je završio studij prava, godinama je igrao košarku, a kupio je i »Novi list« u kojem je – kako je naglasio – izuzetno srdačno i susretljivo dočekan. – Zbog toga ovu izložbu posvećujem svim radnicima »Novog lista« – poručio je na konferenciji.
Po ocjeni stručnjaka, riječ je o zbirci koja fascinira kvalitetom djela, od kojih bi većina mogla krasiti stalne postave hrvatskih muzeja, dok bi gotovo svi imali mjesta u muzejskim fundusima. U zbirci ne samo da su zastupljena najveća imena hrvatske povijesti umjetnosti u zadnjih 150 godina, nego i neka antologijska djela pojedinih umjetnika.
Pritom, najveći dio zbirke obuhvaća razdoblje hrvatske moderne umjetnosti koja je zastupljena imenima svih velikana koji su je obilježili: Bukovac, Račić, Kraljević, Meštrović, Uzelac, Steiner, Rojc, Tartaglia, Gecan, Junek, Babić…
Značajne slike
Brojčano najslabije zastupljena su djela druge polovice 19. stoljeća, ali obuhvaćaju najznačajnije autore koji su djelovanjem obilježili kraj stoljeća, kao što su Karas, Mucke, Quiquerez, Medović, Mašić…
Vladimir Varlaj, Vjekoslav Karas, Ferdinand Quiquerez, Nikola Mašić, Celestin Medović – dio je autora zastupljenih u Zbirci Faggian čije radove ne posjeduje riječki Muzej moderne i suvremene umjetnosti. Među izloženim djelima publika će moći vidjeti i dva portreta Vlahe Bukovca iz ranijeg razdoblja, dok Muzej u kojem izložba gostuje, posjeduje tek jedan Bukovčev rad. Portreti su posebna Faggianova strast, a među njima svojevrstan kuriozitet predstavlja i tek nedavno atribuiran »Portret gospodina Breganta« Josipa Račića iz 1906. godine.– Bilo da odražava osobnost samoga autora ili naručitelja, svaki je portret na neki način psihološki. U svaki je utkana ljudska sudbina i nema portreta bez te dimenzije – objasnio je Faggian zbog čega je upravo portret slikarska tema koja ga tako zaokuplja. Skulpture su u zbirci manje zastupljene, ali su zato vrhunske. »Portret Olge Klein« Ivana Meštrovića, »Glava ranjenika« Antuna Aagustinčića, radovi Branka Ružića – samo su neka od djela koja će biti prikazana izložbi.
– Sve što je bitno za hrvatsku modernu postoji u zbirci, a nešto manjim brojem zastupljena je i suvremena hrvatska umjetnost. Takav odabir evidentno govori da sam prilično star – kazao je Faggian skrenuvši pažnju na pojedina djela koja pripadaju vrhu likovne produkcije njihovih autora:
– Prvi autoportret Lea Juneka iz 1924. godine vrlo je bitna slika za povijest hrvatske umjetnosti, a tu su i tri izvrsna rada Marina Tartaglie od kojih su dva bila na svim mogućim izložbama. Riječ je o portretu »U koroti« iz 1918. koji se pod tim nazivom spominje u svim monografijama, iako ga je Tartaglia nazvao »Rodica Karmen« jer je ona prikazana na slici. Drugi je rad »Ono drugo u motivu II« iz 1975. godine i njegova razdoblja apsolutne apstrakcije. Što se tiče suvremene umjetnosti, pažnju svakako treba obratiti na velikog Zoltana Novaka i njegov poliptih »Starac i san«, dojmljivih dimenzija 242 x 810 centimetara, s kojim je predstavljao Hrvatsku na Venecijanskom bijenalu 2009. godine. U Zbirci Faggian mjesto su našla i vrhunska ostvarenja Šimunovića, Glihe, Kulmera, Murtića, Stančića, Ivančića, Kinerta, Price, Sedera, Šuteja, Bakića, a da prati suvremene trendove potvrđuju radovi afirmiranih autora poput Stošića, Korkuta, Todorovića ili Lovre Artukovića do čijih je radova prilično teško doći.
– Mislim da će za svaki sladokusac na izložbi pronaći nešto što će ga interesirati, kaže vlasnik kolekcije.
Na Faggianov odnos prema umjetnosti bitno je utjecalo obiteljsko naslijeđe, a »okidač« koji je u njemu probudio kolekcionarsku strast bila je grafika »Izvorišta« Renata Percana koju je dobio 1980. kao vjenčani dar. Ipak taj se rad nakon razvoda prvog braka više ne nalazi u kolekciji koja je javnosti prvi put predstavljena u Puli prošle godine. Tom prilikom publika je imala priliku vidjeti 226 radova, jer se težilo što širem predstavljanju istarskih umjetnika, s čijim je djelima Albert Faggian i počeo kolekcioniranje, dok riječka izložba težište stavlja na ono najbitnije.
Dio kulturnog blaga Hrvatske
– Ljubav, bolest, strast ili ludost… ni sam više ne znam kako bih sve nazvao kolekcioniranje. Međutim, činjenica je da se u trenutka kad steknete zavidnu količinu umjetničkih djela u vama mora probuditi osjećaj da ste to dužni predstaviti javnosti. Ljudi koji su to slikali ili klesali nisu to radili za mene. Ova je zbirka dio kulturnog blaga Hrvatske i tko sam ja da je držim u dnevnom boravku samo za sebe – kaže Faggian koji ističe da kolekcionarska strast podrazumijeva i stalno širenje znanja o umjetnosti te suradnju sa stručnjacima.
– Iako nemam stalnog savjetnika, kolekcionarstvo vas ispreplete s mnogim stručnjacima na tom području s kojima je bitno izgraditi odnos uzajamnog uvažavanja. U tom smislu vrlo sam često imao kvalitetne savjetnike, a da biste bili dobar kolekcionar i sami se morate stručno usavršavati. Nema dobrog kolekcionarstva bez poznavanja umjetnosti, a koliko god ljubili svoju kolekciju, to podrazumijeva i svijest da je umjetninama u privatnoj kolekciji gotovo nemoguće osigurati adekvatne uvjete čuvanja, tim više što se radi o raznovrsnim djelima. Tu ima slika, crteža, grafika, skulptura od gipsa, kamena, metala… Svako od tih djela zahtijeva neki drukčiji tretman – kaže Faggian, koji za svoju zbirku još uvijek ima mjesta na vlastitim zidovima, ali je u suradnji s Gradom Pulom pokrenuo pregovore o osnivanju zaklade kako bi kolekcija bila adekvatno zbrinuta i trajno dostupna javnosti u nekom od gradskih prostora.
