Gole tete, seksualnost i predrasude

Izložba Grubića i Fabera "I love you, you pay my rent"

Maja Hrgović



Erotski elementi pop-estetike osamdesetih  preplavljeni su gotovo isključivo ženskim tijelima,  dok muška nisu bila predmetom takve divlje objektifikacije



Na toj je opoziciji uspostavljen koncept ove male izložbe u Galeriji  »Nova«, kojom kustoski tim WHW (odgovoran i za naredni nacionalni  nastup na Venecijanskom bijenalu) pokazuje interes za snažne autorske  osobnosti, poziciju umjetnika u kapitalističkim industrijama i svakovrsno rasturanje predrasuda.


Ovoga potonjeg Grubić se uhvatio svojom  serijom radova »Društvena odgovornost, seks i socijalizam!« koja  uključuje akcije u javnom prostoru – konkretno, provociranje slučajnih  prolaznica i prolaznika i njihovo sučeljavanje s vlastitim predrasudama.


»Soc-pop seks«


 Taj njegov »seksualni aktivizam« – čije su oruđe grafiti i letci zataknuti za brisače automobila – ustvari predstavlja kritiku nove konzervativnosti koja perfidno prikriva bujanje objektifikacije i komercijalizacije  seksualnosti.


Središnji dio izložbe koja naslov preuzima iz hita skupine »Pet Shop  Boys«, čini kolaž golišavih fotografija i naslovnica magazina iz »liberalnih« osamdesetih. Na to razdoblje »soc-pop seksa« Grubić gleda kroz  nostalgijom zamućene ružičaste naočale, indiferentan prema činjenici  da su erotski elementi pop-estetike iz tog razdoblja preplavljeni gotovo  isključivo izloženim ženskim tijelima, dok muška nisu bila predmetom  takve divlje objektifikacije.


Grubićeva instalacije vjerno predočava tu  jednostranost tobožnje seksualne revolucije osamdesetih, o kojoj se govori u predgovoru izložbi. I ako je to seksualna revolucija, možemo i  bez nje.


Neke od tema koje bi ova izložba, prema najavi kustosica, trebala  obrađivati su: pitanja kulturalne memorije, reprezentacijskih klišeja,  umjetničke autonomije i odgovornosti umjetnosti, »u uvjetima u kojima  važnost koju suvremenoj umjetnosti dodjeljuje neo-liberalni kapitalizam prijeti njezinu utapanju u ‘kreativnim industrijama’, a umjetničko  tržište koje karakteriziraju kratkoročni i fleksibilni radni ugovori (ili još  češće, njihov potpuni izostanak), rodna nejednakost i stalna potreba za  novim ‘mladim snagama’ pokazuje se opasno naklonjenim najgorim aspiracijama ekonomske eksploatacije kasnog kapitalizma«. 


Mini lomača


Navodno o ovim pitanjima govori i instalacija Gernota Fabera »On fire« (ona je nastavak projekta »Gernot Faber for WHW: An artist to  rent« predstavljenog na 8. šangajskom bijenalu »Rehearsal«), ali iz zapaljenog komada papira u dnu jednog zida galerije to se, ruku na srce,  baš i nije dalo razaznati.


Ostaje nam vjerovati na riječ kustosicama koje  objašnjavaju da je ta mini-lomača »odgovor na frustraciju paradoksalnom činjenicom da je danas kritičnost u središtu institucionalne djelatnosti i da i otvoreno ‘transgresivne’ kulturalne prakse pogoduju sistemskom zahtjevu za originalnošću i kreativnošću«.


Zainteresirani za semantičke analize pepela i suočavanje s vlastitom  konzervativnošću pred slikama golih teta s naslovnica »Starta«, moći će  izložbu pogledati do 31. ožujka.