S Jungom na špagetima

Izložba »Fellini i hrana« u atriju riječkog Art kina

Dragan Rubeša

Paradoksalno – »Crteži o snovima« nastali su tijekom Fellinijevih dugih besanih noći



RIJEKA Poput Davida Lyncha i Dennisa Hoppera, tako se i Fellini pored režije bavio i slikarstvom. Uz Fellinijev ciklus koji se održava u riječkom Art-kinu, u atriju istog postavljena je i izložba njegovih crteža, doduše u reprint izdanju, koja možda najbolje razotkriva njegove filmske opsesije. Uostalom, Fellini je i započeo karijeru kao karikaturist.


Najprije je crtao karikature filmskih zvijezda. Potom je u dnevniku »Domenica del Corriere« objavljivao stripove. A krajem 30-ih postao je jedan od urednika popularnog satiričnog časopisa »Marc’Aurelio«.   

Hrana i eros


Izložba u Art-kinu tematski je fokusirana na režiserov odnos hrane i erosa, koji se stalno povlači u njegovim filmovima. Sjetimo se mitske orgije iz »Satyricona« i vjenčanja Gradisce i karabinjera u »Amarcordu«, ali i ručka na dvoru Parme u »Casanovi«, te reklama za hranu u »Ginger i Fred« gdje je odnos prema hrani sveden na čisti konzumerizam i otuđenje.


Od svih crteža koje je režiser izradio na svim mogućim materijalima, od papira do ubrusa od tkanine, upravo su »Crteži iz snova« možda narelevantniji pokazatelj onog što se zbivalo u autorovim filmovima, ne računajući na njegove neorealističke korijene (»Dangube«). Jer, Fellini u većini filmova nije promatrao realnost već ju je zamišljao, bilježeći vlastite snove i transformirajući ih u groteskni freak show.   

Na svim tim crtežima uvijek dominira lik korpulentne žene raskošnog poprsja, pored kojeg je muškarac sveden na običnog patuljka. Ponekad će ta ista žena/domina biti pretvorena u mačku koja svojim kandžama napada muškarca transformiranog u bespomoćnog ptića. Ponekad ona drži u ruci vilicu na koju je naboden njen partner. Ponekad u snovima Fellini zamišlja sebe i suprugu Giuliettu kao goste u Picassovu domu.


Ponekad su njegovi snovi dobar materijal za Junga, dok na crtežu navodi kako mu se »pederasti mulat koji mu je sjeo na koljena, u isti mah gadi, uznemirava i pobuđuje nježnost« (nemojmo zaboraviti da je Fellini u šezdesetima često odlazio na seanse i tretmane kod jungovskog psihoanalitičara Ernsta Bernharda). U nekom drugom snu, Felliniju će se na ručku pridružiti taj isti Jung u ambijentu ligurskog trga. A u snu koji se očito pretvorio u noćnu moru, ženska ruka polaže zdjelu sa živim crvima.   

Skice scena




U svim tim »snovima« često se ukazuju likovi iz Fellinijeva stvarnog života (Giulietta Masina, Wanda Osiris, Franco Rossi) ili je naprosto riječ o skicama scena iz njegovih filmova (»Amarcord: La casa dei contadini«). »Zašto crtam likove iz svojih filmova? Zato da mogu pogledati filmu u lice«, rekao je Fellini, čovjek koji je u svom životu nacrtao na stotine i stotine crteža, što su neki kritičari promatrali kao čistu kompulzivnu maniju. Svaki njegov crtež ujedno je i začudna kombinacija stripa i intimnog dnevnika. A da bi paradoks bio veći, »Crteži o snovima« nastali su tijekom Fellinijevih dugih besanih noći.