Svečano otvorenje izložbe „Kuraž“ održano je u Galeriji Juraj Klović, a izložba povezuje radove vizualnih umjetnica Ivane Butković (Rijeka, 1985) i Ele Štefanac (Požega, 1993). Autorice su se povezale putem sličnog umjetničkog izričaja i senzibiliteta, ispreplićući svoje individualne, skrivene i intuitivne aspekte.

Pod nazivom “Kuraž” objedinile su radove kroz koje progovaraju o vječnoj potrebi, hrabrosti i spremnosti da se posvete onome što smatraju važnim, oslobađajući se vlastitih i tuđih ograničenja. U konačnici, riječ je o kompleksnom skupu radova čija su ključna oblikujuća komponenta prolaznost vremena, a zajednička im je preobražajna vrijednost.

Umjetnice Štefanac i Butković inspiraciju crpe iz pokreta, plesa, cikličnosti te odnosa između ženskog tijela i okoline, pružajući gledateljima intimne dijelove sebe te zboreći o često nedokučivim područjima.

Izloženi radovi plod su karakterističnog procesualnog stvaranja, a u slojevitim fazama njihove izvedbe istražuju raznolike medije i korištene materijale. Kroz zajednički izložbeni pothvat, propituju različitost percepcija okolnog prostora.

Tema vječnih kontrasta očituje se i suprotstavljenim paradigmama koje oblikuju jedinstvene likovne rječnike obiju autorica dostižući točku gdje postaju razumljivi samo kroz prisustvo drugoga.

Na izložbi se ističu radovi kao što je video rad „Krug“, kružna crno-bijela snimka na kojoj su reproducirani narodni plesovi (kola) više naroda, država i regija, a ideja je bila prikazati njihove sličnosti i stvoriti „jedno“.

Zatim, prezentiran je ciklus performativnih fotografija Ivane Butković objedinjenih pod nazivom „Spomenik vječnom sukobu“ sa suradnicima Sasho Parket i Elom Štefanec koja predstavlja igru suprotnosti služeći kao poligon za uprizorenje unutarnjeg krajolika, te individualna fotografija „Raspelo“.

Izložene ambijentalne instalacije koje uključuju projekcije dijapozitiva koje autorica skuplja niz godina kao i instalacije s kokicama („Kad ti život uzme limune“) djelo su Ele Štefanec, a tu su i objekti i skulpture poput izloženog rada „Harfa“.

Autoricama ovo nije prvi projekt jer, kako kažu, blisko surađuju od njihova upoznavanja 2015. godine. Njihova odvažnost ne tiče se pukog izlaganja sebe i svojih umjetničkih djela, već i u dosljednosti vlastitim vrijednostima, prihvaćanju vlastitih dubina, ponora i strahova.

Nastojeći istražiti i preoblikovati ta iskustva u nešto značajno, same umjetnice, ali i promatrači zajedno počinju dublje razumijevati sebe. Riječima povjesničarke umjetnosti Sonje Bakote: „tek kad se ohrabre, postaju svjesniji vlastitih mogućnosti, granica, talenata i nedostataka.“

Izložba ostaje otvorena i može se pogledati do 29. studenog.