Izložba „Animatopoeia” Daniela Šuljića, zagrebačkog redatelja animiranih filmova, glazbenika i ravnatelja Svjetskog festivala animiranog filma – Animafesta Zagreb, koja prikazuje sedam autorovih zasebnih radova koji analiziraju, interpretiraju i sintetiziraju misaone preokupacije postmodernog čovjeka kroz osobne senzacije otvorena je u Galeriji O.K.

Kako je voditeljica Galerije O.K. Katarina Podobnik, citirajući Šuvakovića istaknula, animirani se film, često nazivan osmom umjetnošću, može definirati kao umjetničko djelo koje se upisuje na mjesto očekivanog ili slučajnog individualnog fantazma gledaoca, te se istodobno, kao posljedica fantazije, pojavljuje u velikom broju međusobno nepovezanih pojedinaca.

I sam Dušan Vukotić je, kaže, animaciju defnirao kao najsvestraniju umjetnost izražavanja, oblik sintetizirane komunikacije, edukacije i informacije. Baš zato, riječima Šuvakovića, animacija se s odmakom od pedeset godina manifestira kao odraz multidisciplinarnosti – sposobnost povezivanja diverznih medija u specifičan filmski jezik, odnosno pismo koje se ne pojavljuje kao konačni skup znakova, već kao procesuirani trag proizvodnje, razmjene i potrošnje (recepcije) znakova.

– Kao pokretni vizualni ili vizualno-auditivni znak zajedničke iskustvene percepcije, „genij” animacije, za razliku od filma, daje mogućnost „udahnuća” ljudskosti neživome objektu odnosno živim bićima koji nisu ‘homo sapiensom’.

Upravo kroz tu antropomorfizaciju, likovi animiranog filma postaju vividnijom ilustracijom živoga čovjeka, proširujući fantaziju samog gledatelja izvan granica empirijske naravi. Izložba „Animatopoeia“ stoga prikazuje sedam zasebnih radova Daniela Šuljića koji analiziraju, interpretiraju i sintetiziraju misaone preokupacije postmodernog čovjeka kroz osobne senzacije.

Kako je dalje pojasnila, rad „Kolač” (1997.) propituje problem nejednake raspodjele, odnosno nepravde društveni utjecaj na oblikovanje pojedinca rad „Film sa djevojčicom” (2000.), egzistencijalni strah od gubitka najbližih rad „Mogu si to jako dobro zamisliti” (2004.), poziciju i utjecaj hegemonije zasićenog zla rad „Ispod kojeg kamena li su samo ispuzali” (2018.), nemogućnost pružanja jedinstvenog ili konačnog odgovora tematizira rad „U lancima” (2011.), tehnologizaciju/algoritmizaciju postdigitalne svakodnevice rad „Stakleni čovjek” (2015.), a čežnju pojedinca da od istih i pobjegne propituje rad „Sunce, sol i more” (1997.).

Tehničku opremu za realizaciju izložbe, ustupili su Akademija primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci te udruga Drugo more.

Daniel Šuljić rođen je u Zagrebu, gdje je studirao na Akademiji likovnih umjetnosti, potom diplomiravši 1998. slikarstvo i animaciju na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Beču. Do 2008. predavao je klasičnu animaciju na Institutu za dizajn medija pri Sveučilištu za umjetnost i dizajn u Linzu, a 2006. postaje počasnim profesorom na Koledžu za animaciju Sveučilišta Jilin u Changchunu (Kina).

Šuljić je nadalje i članom velikog broja festivalskih žirija. Od 2018., postaje docentom Odsjeka za animirani film i nove medije pri ALU-u, od 2011. umjetničkim ravnateljem Svjetskog festivala animiranog filma Animafest Zagreb te od 2022. postaje članom američke Akademije filmskih umjetnosti i znanosti (Oscars).