Franšiza Halloween koja traje četrdesetak godina posljednjim je filmom “Halloween Ends”/ “Noć vještica: Kraj” završila. Saga o ubojici psihopatu Michaelu Myersu s prepoznatljivom bijelom maskom koji već četiri desetljeća hvata svoju polusestru Laurie Strode privela se tako kraju finalnim obračunom njih dvoje.

Od prvog “Halloween” filma iz 1978. godine do posljednjeg “”Halloween Ends” iz 2022. koji je trenutno na programu kina diljem Hrvatske promijenile su se brojne generacije, promijenila se kulturološka klima, a promijenio se i sam žanr horora, no očigledno da je jedinstvena ideja započeta krajem sedamdesetih držala generacijski udaljene gledatelje gotovo jednako na rubu stolca, iščekujući hoće li jedan od najpoznatijih ubojica i filmskih zlikovaca doživjeti svoj kraj, ili će ga pak doživjeti prva posljednja žena horora, kako se često naziva Jamie Lee Curtis, koja tumači Laurie Strode.

Koliko su filmovi Halloween franšize popularni svjedoči i činjenica da su sama franšiza i lik Michaela Myersa postali dio popularne kulture, pa su tako od inicijalne ideje Debre Hill i Johna Carpentera, nakon filmova, nastali stripovi, romani, videoigrice te razne memorabilije. Kako je John Carpenter, redatelj prvoga filma, kazao, originalni je film nastao inspiriran “Psihom” Alfreda Hitchcocka i “Crnim Božićem” Boba Clarka te je utjecao i na mnoge druge novije horore – “slashere”.

Halloween Ends / Noć vještica – kraj

Posljednji film “Halloween Ends” tematski se nadovezuje na prethodna dva filma, “Halloween” (2018) i “Halloween Kills” (2021), no najviše na potonji. U tematskom i narativnom smislu cijela se trilogija redatelja Davida Gordona Greena nadovezuje na prva tri filma u cijeloj franšizi što se u posljednjem dijelu prikazuje raznim “flashbackovima”. Idejno, cijela trilogija, a posebice zadnja dva filma, odskaču od ostatka filmova iz franšize, jer u Greenovoj trilogiji Laurie Strode ima kćer i unuku, a u posljednja dva filma naglasak je pak stavljen na cijelu haddonfieldsku zajednicu, njihov suživot s tragedijom zbog raznih ubojstava te posljedica tragičnih događaja.

Drugi film u Greenovoj trilogiji, “Halloween Kills”, nadovezuje se tako izravno na njegov prvi film iz 2018. i pokušaj ubojstva notornoga i gotovo besmrtnoga Michaela Myersa, a posljednji film, “Halloween Ends”, nadovezuje se na drugi film u trilogiji i situaciju nakon što Myers ubije Laurienu kćerku te nestane. Radnja posljednjeg filma, “Halloween Ends” je, dakle, usmjerena na život nakon Myersova posljednjeg krvavog pohoda, prvenstveno Laurie i njezine unuke, no i cijele zajednice koje je portretirana posve traumatski.

Radnja novoga filma “Hallowwen Ends” zbiva se četiri godine nakon prethodnog ubojstva na Noć vještica, a Laurie od tada živi s unukom Alison. Nakon što je dozvolila da duh Michaela Myersa upravlja njezinom stvarnošću, odlučila se osloboditi straha i bijesa koji nosi cijeli život, kao i traumu, pa piše memoare. Međutim, nakon uvodne obećavajuće scene u kojoj mladić Corry biva optužen da je ubio dječaka kojeg je čuvao, što izazove lanac nasilja i užasa, Laurie se još jednom mora suočiti s utjelovljenjem zla – Myersom.

U (d)označavanju straha i (psihičkih) ožiljaka koje je prouzročio teror Myersa, odnosno isticanju intenziteta traumatskog kao primjer je poslužio lik mladog Coryja Cunninghama (Rohan Campbell) kojem je djetinjstvo očigledno proteklo u prepričavanju zastrašujućih događaja, uz strogu i posesivnu majku, no dadiljanje i nesretni događaj u kojem umire dječak trajno je obilježio njegov život, a zbog toga ga zadirkuju i provociraju, mahom mlađi, sumještani. U relaciji uzrok-povod-posljedica neminovan je utjecaj Myersovih zastrašujućih ubojstava na cijelu zajednicu Haddonfielda, pa i na život Coryja, što rezultira mnogim zločinima, posebice (samo)ubojstvima. Zajednica trajno obilježena Myersovim ubojstvima u filmu “Halloween Kills” na razini je gotovo mitskoga, što je preneseno i u posljednji film, a prenosi se usmenom predajom. U posljednjem filmu zajednica tako zadobiva proporcije traumatskog na razini cijelog kolektiva, pa cijele obitelji, pojedinci, prvenstveno žrtve i njihove obitelji, bivaju emocionalno/psihički osakaćeni, od Coryja, Laurie i njezine unuke, sve do Afroamerikanke kojoj je u prethodnom filmu, “Halloween Kills”, ubojica s bijelom maskom nanio teže fizičke ozlijede, što rezultira gnjevom člana njezine obitelji na Laurie koja je “izazivala psihički poremećena čovjeka”.

Redatelj David Gordon Green i glumci Jamie Lee Curtis, Rohan Campbell i Andi Matichak na premijeri filma u Los Angelesu / Reuters

Dobar dio filma “Halloween Ends” usmjeren je na lik Cunninghama; na utjecaj Myersovih zločina i životnih traumatskih događaja na njegovu psihu, što uzrokuje pomračenje uma, kao i na njegov odnos s unukom Laurie Strode, Allyson Nelson, a tek manji dio na samog Myersa. Ipak, Cunningham pomračena uma počne koračati istim Myersovim putem zla, jer Laurie u njegovim očima, kaže, vidi ono što je vidjela i u Myersovim – zlo. U svojem finalnom krvavom pohodu Myers uspije vratiti stari, ili bolje rečeno nikad izgubljeni, sjaj, a još jednom, posljednji puta imamo prilike svjedočiti sukobu dobra i zla, Myersa i Laurie. Myers se pak, nakon silnih pokušaja ubojstava u franšizi, pucanjem, u eksploziji, fizičkim obračunom i ozljeđivanjem raznim predmetima, sada pokazuje kao utjelovljenje zla, vražji materijal, no ostarjeli psihopat koji je na kraju ipak samo čovjek, pa jednako tako doživi i svoj kraj – posve ljudski.

Za razliku od filma iz 2021. godine, scene borbe, to jest scene napada Myersa, izgledaju ipak uvjerljivo, a redatelj se koristio provjerenim receptom slabijeg osvjetljenja, što je karakteristika prvih i kasnijih filmova u franšizi, kao i samoga žanra. Također, kod tih su scena sada izbjegnuta montažna rješenja usporavanja, koja su, treba naglasiti, nagrdila prethodni film iz 2018. Što se scena tiče i žanrovskog obrasca, nekoliko je vrlo dobrih “scary” scena koje tipično u maniri horora teže i uspijevaju stresti gledatelja. S druge strane, vrlo dobra montažna rješenja u dijelovima “flashbackova” simbolično-upućivački su dogradila ono što se zbiva u svijesti kojeg lika. Glazbena je podloga, sada već kultna, još jednom, u uvodnoj špici, uspjela dočarati sve ono što je nagovijestila još ne tako davne 1978. godine i što je nagoviještala desetljećima svekolikoj publici i ljubiteljima žanra horora, a replikacije bundeve u špici signalizirale su brojnost filmova i opstojanje franšize tijekom dekada.

Jamie Lee Curtis / Reuters

Na kraju, možemo reći kako se Green u drugome filmu u trilogiji odmaknuo od prvoga dijela iz 2018. godine koji je i najbolji, po ocjenama publike i struke, kao i po zaradi na kinoblagajnama, dok je drugi dio uvjerljivo najslabiji produkt, a treći u trilogiji, posljednji film “Halloween Ends”, tek nešto bolji. Posljednjim je filmom redatelj Green uspio do kraja iznijeti i zaokružiti svoju ideju koja počiva na suvremenosti i traumatskom propitivanju ubojstava, a koja odmiče od svih ostalih, prijašnjih, filmova. U tom su smislu Greenovi filmovi ipak slojevitiji od svih ostalih filmova u franšizi, no bez obzira na to, upitan je krajnji i željezni rezultat. Kao i filmski, haddonfieldski univerzum, tako i nefilmski, geografski neodređen i velik, trajno je obilježen Myersovim ubojstvima.

Dakle, posljednji film Halloween franšize, “Halloween Ends” tek je pokušaj da se franšiza unekoliko referira na original, kao i začeto tematsko projiciranje iz prošlogodišnjeg filma, no rezultat je svakako mogao biti i bolji, što su gorljivi fanovi lika i djela Myersa i očekivali. Za one druge koji manje poznaju franšizu i samu priču, nedostatci će svakako biti manji problem. Iako je ovim filmom najavljen kraj franšize, pojavi li se neki novi redatelj željan nastavljanja ove, očigledno uvijek zanimljive, sage koja  ostavlja dovoljno prostora, fanovi će opet pohrliti u kino, a rezultat će biti, nadajmo se, kao s filmom “Halloween” iz 2018.

Kyle Richards / Reuters