S obzirom na ovo ludo doba i sve neizvjesnosti i zabrane vremena u kojemu živimo, odlučio sam napraviti eksluzivni koncert u Guvernerovoj palači pod nazivom Exclusive 25 – jer će u publici biti samo 25 ljudi. Želim napraviti koncert jer smatram da glazba ne smije stati, jer glazba liječi. Jer je glazba sve što imam, jer je želim dijeliti s ljudima, jer to mene čini živim – riječi su kojima naš cijenjeni jazz pijanist Zvjezdan Ružić najavljuje solistički koncert koji će ovog petka održati u Mramornoj dvorani Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja.

Snaga glazbe

Što pripremate za koncert?

– Postoji jedan problem u čitavoj koronapriči, a to je da su koncerti zabranjeni. A zašto su koncerti važni? Naime, napravljeno je istraživanje u kojem je dokazano da odlazak na samo jedan koncert liječi dušu više od bilo kakvih psihoterapija. Glazba je lijek i ono najposebnije kod glazbe je to što ulazi direktno u srce.

To su frekvencije, valovi. Za sve ostalo koristite vid, okus, miris… Nešto. Za glazbu ne – ona vas samo pogodi u srce kao najpreciznija strijela. I to me boli – što znam koliko bi ljudima u ovim danima upravo takvi koncerti unijeli mira u srce, opustili ih. Glazba je puno snažnija no što uopće možete zamisliti.

I upravo zbog toga želim i nastojat ću, unatoč ovim ograničenjima, pronaći neograničen put kojim će moja glazba stići do moje publike.

Super je online, spasilo nas je na neki način, ali tu nema onog protoka energije između mene i publike, one atmosfere, one energetske komunikacije koja je 90 posto svih naših komunikacija. Za koncert pripremam skladbe s albuma »Delightful F«. Nevjerojatno je kako one svakim danom dobivaju neku potpuno novu dimenziju.

Moj ton-majstor Fabijan i moja menadžerica Martina nakon svakog mi koncerta dolaze s komentarom: »Kako je ovo danas bilo drugačije od svega dosad«. I to me veseli jer glazba ne smije biti statična, mora se razvijati – mijenjati oblik, dinamiku, ponekad i pasti pa rasti, ali uvijek se kretati. Baš kao i život.

Tako da – veselim se čuti kamo će me ovog puta inspiracija odvesti, u kojem smjeru, a to ovisi dosta o atmosferi u dvorani, energiji koju publika i ja stvorimo, ali iskreno predosjećam jednu lijepu i romantičnu večer u Mramornoj dvorani.

Savršena lokacija

Koncert ćete održati pred samo 25-ero sretnika. Zašto baš 25?

– Kada smo dogovarali dvoranu, Martina mi je javila da smo ograničeni na 35 ljudi u dvorani s obzirom na sve mjere. Rekao sam joj: »Super, onda će se koncert zvati 35!«.

Eto, nije tu bilo nikakve dublje matematike, kalkulacija.. I već smo bili krenuli u najavu koncerta pod tim imenom, no uslijedile su nove odredbe stožera te smo bili primorani broj uzvanika smanjiti na 25.

Kada mi je Martina javila tu neveselu novost, ja sam joj samo odgovorio: »E, sad će se koncert zvati Exclusive 25!«. Već je bio eksluzivan, a sad je bogme ultraeksluzivan! Ne odustajem od koncerta – to nikako. Volio bih ja da možemo pozvati i više ljudi, no takvo je doba, a na nama je da ga prigrlimo i da mu se prilagodimo.

Koncert će biti u Guvernerovoj palači. Zbog čega baš tamo?

– U Mramornoj dvorani nastupio sam 2016. kada sam sa svojim sekstetom izveo nekoliko skladbi kojima sam se predstavio kineskoj kulturnoj delegaciji.

Taj nastup odveo me na dvije kineske turneje, 2017. i 2018. godine. Tako da tu dvoranu itekako dobro pamtim, i to po jako lijepim uspomenama koje su itekako bile važne na mom životnom i glazbenom putovanju.

Moram napomenuti da se ovaj koncert održava pod pokroviteljstvom Primorsko-goranske županije, kojoj ovim putem moram posebno zahvaliti. Iskreno, moja prva ideja nije bila Guvernerova palača, već sam, kako to meni i priliči, pokušavao organizirati koncert na jednoj jako posebnoj, usudio bih se reći još neotkrivenoj lokaciji u prirodi, no baš u to doba kada smo planirali koncert, krajem ljeta, krenulo je opet ono širenje panike i straha, pa je organizator zamolio da pomaknemo na neko bolje doba.

Baš tada mi je moj brat, Vedran, spomenuo kako je bio u kontaktu s Guvernerovom palačom jer je mislio napraviti koncert u dvorištu muzeja. Kako to kod nas biva, putevi nam se uvijek isprepliću – on je na kraju odlučio koncert napraviti na drugoj lokaciji, a meni je, čim je ideja s koncertom u prirodi bila otkazana, Guvernerova palača zvučala savršeno za ovaj koncert!

BACKTOBLU koncert

Ljetos ste imali više koncerata. Koji ćete od nastupa najviše pamtiti?

– Ljetos sam imao desetak predivnih koncerata na predivnim lokacijama, od kojih mi je teško izdvojiti favorita, ali jedan koncert je ipak »malo posebniji od drugih«. Riječ je live streaming koncertu održanom sredinom srpnja na predivnim Brijunima, u uvali Verige. Koncert su za cijeli svijet prenosili Yamaha Pianos Official i Yamaha Music Europe.

Osim što sam njihov artist i što me tako nesebično podržavaju u svemu što poželim – od nošenja klavira na sve te lude i teško dostupne lokacije, dijeljenja svega što radim na njihovim službenim mrežama – nedavno su mi u Zagreb dopremili pianino s najnovijom tehnologijom kojom mogu spajati razne zvukove s akustičnim zvukom klavira.

I onda mi uz sve te lijepe geste još daju i puno povjerenje da putem njihovih mreža održim live streaming koncert. Doista sam ponosan na tu suradnju. A posebnost koncerta na Brijunima bila je u tome što to nije bio samo koncert. Bio je to »BACKTOBLU koncert«. Naime, prije godinu dana kontaktirao me je Marin Škufca, direktor Liburnija pomorske agencije iz Rijeke.

On je jako ekološki i društveno osviještena osoba koja uz svoj business doista želi napraviti dobro i svijetu. On je u meni prepoznao tog »nature lovera«. Pitao me bih li ja bio njihov ambasador i objasnio mi priču koja se krije iza BACKTOBLU inicijative, a to je osvješćivanje ljudi o zagađivanju oceana plastikom, činjenica da više nemamo ribe koja u sebi nema plastike, činjenica da svake minute u svijetu u oceane bude »iskipan« jedan kamion otpada.

Odmah sam se prepoznao u toj priči jer mi je stalo, jer i mene bole te informacije. I ja sam već tada Marinu na sastanku rekao: »Imam neki dobar feeling što se tiče suradnje Pianotron – Yamaha – BACKTOBLU«. Jer Yamaha je također jako ekološki osviještena. Ljudi ne znaju da u Japanu postoji šuma koju Yamaha sadi kako bi iz nje uzimali drvo za izgradnju svojih instrumenata. Oni itekako paze na okoliš. Eto, to je najljepši koncert koji sam imao ljetos jer je to bilo više od koncerta.

Bila je to poruka, a takvih ljudi poput Marina trebamo više jer nije prirodno da samo »uzimamo« prirodi bez da išta dajemo. Ništa u ovom svemiru ne funkcionira na taj način.

Život bez straha

Pandemija bolesti COVID-19 svima nam je poremetila živote. Vama je uskratila čari sviranja, nastupanja pred publikom. Kako se nosite s time?

– Čudna je ovo godina. Jako čudna. Pričao sam s prijateljem i pitao ga je li bilo ovako njima i u ratnim godinama. Rekao mi je da ne jer su se tada ljudi družili, smijali, pjevali, plesali – koliko god im je bilo teško; bili su zajedno. A ovo je tako čudno, otuđeno. I boli ta razdvojenost. Mi smo bića ljubavi jer smo ljudi.

Volimo se družiti, volimo dijeliti, a sada nas dijele. Plaše. Najviše boli što se toliko ljudi uvuklo u tu frekvenciju straha da se boje svega. I onda nema više niti druženja, ni tog veselja, niti dijeljenja. Sve je nekako kroz »filtar« zvan maska, distanca, ne dodir, ne zagrljaj, kroz rezerviranost, u strahu od tog nečeg.

Da, teško je doba. Nadam se da će uskoro završiti, ali još više od toga se iskreno nadam da će se ljudi uspjeti opustiti i vratiti u onaj malo bezbrižniji i opušteniji osjećaj od ovoga sada, da neće ostati u tom strahu. Jer, strah je iracionalan i neobjašnjiv, lako se uđe u njegovu frekvenciju, a teško izađe iz nje.

Eto, to mi je jedina želja. Da, poremetila je sve – pa tako i moju karijeru. Ali, kao što sam već gore napisao – Bog me doista čuva i na moju veliku sreću još uvijek imam priliku, rjeđe no dosad, ali još uvijek je imam, da nastupam pred živom publikom i da svako toliko održim neki lijepi koncert u kojemu na trenutak i publika i ja zaboravimo na sve nedaće vremena u kojemu smo se našli, koncerti u kojima nestanemo u neki paralelni svemir, gdje nema straha, brige, gdje je malo više romantike i snova – još uvijek! – jer to ne dam da mi itko uzme, a dok imam, dijelit ću s publikom.

Promjene su tu

Je li vas pandemija potaknula na stvaranje, inspirirala na nove skladbe?

– Itekako. Ova karantena vodila me u svakakva emotivna stanja – od straha i neizvjesnosti, do nade, pozitivnih valova koji bi nakon velikog straha ipak prevlladali. Bilo je tu milijardu pitanja, borbe sa svojim očekivanjima.

Prihvaćanja činjenice da ne idem na turneju u Japan koja je trebala započeti nastupom na Tokyo Jazz Festivalu – jednom od najvećih jazz festivala na svijetu.

Činjenice da sam imao dogovorena 23 koncerta za ljeto, a da u jednom trenutku nisam znao hoću li uopće održati ijedan. Iz svih tih emocija proizašlo je deset skladbi, proizašao sam još nijansicu zreliji ja, možda čak i nijansicu opušteniji i još spremniji za neke nove lude pothvate. Pokupovao sam šest pedala koje sviram lijevom nogom, a u koje usnimavam raznorazne zvukove koje su Pianotronu dale još jednu dimenziju ludosti, igre, poleta, a meni novu zabavu u istraživanju sebe, upoznavanju onog što jesam danas i kuda osjećam da trebam ići. Bila je ovo, i još uvijek je, teška godina, ali sam zahvalan na svakoj sekundi, svakoj boli, svakom strahu, svakoj radosti, svakoj lekciji – a bilo ih je puno.

Osjećam da dolaze ljepši dani, uskoro, i da će sve biti bolje! Svijet ovako nije mogao još dugo. Trebaju nam velike promjene. I već se događaju. Već su tu.