Stopostotnom akvizicijom američke tvrtke Chrysler talijanski proizvođač automobila Fiat stopio se u novu globalnu automobilsku kompaniju s nazivom FCA (Fiat Chrysler automobilies). Pravno sjedište novog globalnog igrača bit će u Amsterdamu dok je za fiskalno (porezno) sjedište izabran London. Talijanski protivnici te nove strategije, a ima ih u popriličnom broju, kažu da je Fiat pobjegao iz Italije sad kad je zemlji najteže, kad bi svi trebali raditi na oživljavanju nacionalne privrede koja stagnira i u fazi je duboke recesije. »Nakon što se više od sto godina obitelj Agnelli nahranila državnim novcem (Fiat – Fabbrica Italiana Automobili Torino – je utemeljena 1899. godine u Torinu) bježi u inozemstvo kad je Italiji najteže«, izjavio je poduzetnik Diego Della Valle. Kažu analitičari da je Nizozemska izabrana jer tamošnji zakon koji određuje pravilo rada dioničkih društava osigurava daljnju kontrolu obitelji Agnelli koja preko holdinga Exor drži tek nešto više od 30 posto dioničkog paketa. 

   S druge strane porezni sustav Velike Britanije daleko je agilniji od talijanskog, Englezi privlače kapital nudeći porezni pritisak od dvadeset posto za razliku od talijanskog koji je težak 31,4 posto. Dakle, Italija je definitivno sišla sa scene svjetske automobilske industrije, s odlaskom Fiata odlaze i ostala povijesna imena talijanske automobilske tradicije koja su prethodno potpala pod kontrolom torinske kuće, tu su marke Alfa Romeo, Lancia, Maserati, Autobianchi, Abarth i napokon Ferrari. Cijela ekipa sada potpada pod novi naslov FCA. Komičar Maurizio Crozza je ironično zaključio da: »Tim potezom nas je Sergio Marchionne oslobodio svjetskog rugla, od sada će loše automobile proizvoditi Nizozemci«. 

  Luksuzni automobili

   Glede nestanka slova I (Italia) koji je sintetizirao talijanski ponos Crozza dodaje: »Sjetili su se ga maknuti, možete zamisliti takvog giganta sa nazivom F(I)CA!!». Mladi predsjednik grupacije John Elkann unuk Giannija Agnellija obećao je talijanskim radnicima da će tvrtka i dalje proizvoditi automobile u Italiji a čelni menadžer Sergio Marchionne je dodao kako će svaka bivša kuća na tržištu zadržati stari naziv. Na nedavnom održanom sportskom spektaklu Super Bowla u SAD-u nova je grupacija nastupila sa dva promidžbena spota kako bi prezentirala Amerikancima novi model Chrysler 200 i novi Maserati Ghibli koji je u cjelosti proizveden u Italiji. Tvrtka je za promidžbu potrošila oko osam milijuna dolara: dok je za lansiranje Chryslera koristila lik legendarnog Boba Dylana, novi je Maserati promovirala služeći se mladom devetogodišnjom glumicom Quvenzhane’ Wallis, najmlađom kandidatkinjom u povijesti Oscara. Marchionne tvrdi da namjeravaju u 2015. godini proizvesti 50.000 luksuznih automobila Maserati Ghibli, tri puta više od proizvodnje u 2013. kada je iz Maseratijevih pogona izašlo 15.400 automobila. Treba li mu vjerovati? 

   Obitelj Agnelli već godinama ne ulaže u automobilsku industriju, bave se pretežito financijskim transakcijama, svjetski su igrači i vrlo su jednostavno premjestili poslovanje shodno interesima tvrtke. Istina, obitelj Agnelli drži i dalje u svojim rukama dva talijanska dragulja: dnevni torinski list La Stampa i torinski nogometni klub Juventus no, automobilski talijanski ponos jednostavno je izbrisan. To su normalne pojave u današnjem svijetu globalne ekonomije, kapital seljaka tamo gdje može bolje profitirati: u Italiji porezni je sustav ubitačan a radna je snaga preskupa. Nijemcima i Japancima bolje ide a Talijani se pitaju da li, osim profita, tamošnje kuće raspolažu i s dodatkom nekakvog nacionalnog duha koji Italiji nedostaje?! 

  Kupovina na veliko

   Povijest talijanskog kapitalizma je i povijest obitelji Agnelli, a povijest Fiata je i povijest svjetske automobilske industrije. Ako izuzmete poznatu kuću Lamborghini koja je danas dio Volkswagenovog proizvodnog sustava sve ostale slavne talijanske kuće (Ferrari, Lancia, Alfa Romeo, Autobianchi…) apsorbirane su tokom dvadesetog stoljeća u sferi kontrole Fiata i obitelji Agnelli. Kupovalo se na veliko uz stalnu, gotovo majčinsku pomoć države koja je, među ostalim 1983. doslovce poklonila državnu tvrtku Alfa Romeo Agnellijevima. Stari Enzo Ferrari je dugo oklijevao i na kraju ipak popustio jer je Fiat značio sigurnost, gospodarsku i političku, u talijanskom sustavu gdje granice između države i kapitala nisu nikad jasno postavljene. Utemeljitelj Fiat-a Giovanni Agnelli proživio je dva svjetska rata tokom kojih je Fiat bio glavni oslonac ratne industrije. Nakon Drugog svjetskog rata u vrijeme gradnje talijanskog gospodarskog čuda Fiat je sa 71.000 proizvedenih automobila u 1949. godini prešao na proizvodnju od 1.700.000 automobila u 1969. kada je u Italiji zapošljavao 158.000 radnika. Od stare Balille do Fiata 500 i našeg Fiće (Fiat je već 1953. potpisao prvi ugovor sa Titovom Jugoslavijom te je u kragujevačkim pogonima Zastave započela proizvodnja modela Fiat Campagnola) pa preko ostalih modela (Fiat 1100 i 1300, Fiat 850, Fiat 125 i 124, Panda, Punto, itd. Itd….) Fiatova je priča dio europske tradicije. 

   Na promidžbenom spotu posvećenom novom modelu Chrysler 200 Bob Dylan poručuje: »Pustite neka vam Nijemci prave pivo, pustite neka vam Švicarci prave ručne satove, pustite neka vam Azijci sklapaju mobitele, mi ćemo vam graditi vaše automobile«. Poruka je očito usmjerena oživljavanju američkog ponosa, učvršćenju i afirmaciji ponosa zemlje u kojoj je rođen moderni automobil. Novi globalni igrač FCA nastao je Fiatovom kupnjom 100 postotnog paketa dionica Chryslera, no o Talijanima ni riječ, očito Marchionne i obitelj Agnelli drže da je u današnjim uvjetima slavni »made in Italy« definitivno obezvrijeđen.