Velika tuga, ali i iznimno plemenita sjećanja na, 16. kolovoza nakon duge i teške bolesti preminulog Elvina Svetića, riječkog sportaša koji je u svojoj karijeri imao mnogo nastupa kao rally suvozač, najbolje opisuju atmosferu koja vlada na riječkoj automobilističkoj sceni, posebno u njegovom matičnom AK Rijeka.

Pravi dobri duh oktanske pozornice Kvarnera svoje je prve nastupe imao još prije četrdeset godina. Rođen 15.siječnja 1960. godine, na scenu stupa kao suvozač na Opatijskom rallyju 1981. godine u posadi s još jednom legendom – Borisom Radaljem, nadaleko poznatim Dedom.

– Elvino je prije svega bio divan, dragi jedinstveni prijatelj. Nije možda imao kontinuitet sportskih rezultata jer pripadao je generaciji koju je u najboljim godinama presjekao rat, baš kao i onoj koja je svoje egzistencijalne probleme morala rješavati radom u inozemstvu. K tome, ni na privatnom planu ga život nije mazio jer vrlo rano ostaje bez supruge, s dvije kćerčice, ali sve to nije utjecalo na njegov karakter – čovjeka koji voli ljude, sjeća se svog prijatelja Elvina Alen Perušić, također vrsni automobilist iz Čavli. S obzirom da je vozio kamione u Italiji, Svetić je dobio i nadimak »jocker zovi«. Razlog tome je vrlo jednostavan – svi kojima su trebali dijelovi da bi mogli svoje sportske bolide dovesti u željenu natjecateljsku formu, Elvina su uvijek trebali kao osobu koja itekako zna gdje se, kada i kome treba obratiti da bi dijelovi na vrijeme stigli iz Italije. I ne samo na šire riječko područje, zahvaljujući Svetiću išli su oni i put Zagreba, širom Hrvatske, pa i čitavog jugoistoka Europe.

– Naravno, s najvećim se poštovanjem sjećao se svojih nastupa s Radaljem, ali jako mu je bio drag i od njega puno mlađi Dino Butorac s kojim je ostvario odlične rezultate na Rallyju Novi Vinodolski, pa Sebastijan Čepar s opatijskih rallyja, kao i slovenski vozač Daniele Trani kod kojeg je Svetića impresionirala mirnoća i u najtežim situacijama. Svakako, s obzirom da je imao jako, jako dugu pauzu, posebno je isticao povjerenje Marina Stanića koji mu je 2007. godine omogućio da opet sjedne na suvozačko mjesto. Mogli bismo tako nizati i nizati, pa tako istaknuti i njegovu opčinjenost BMW-om M3 koji je kao suvozač testirao zajedno s velikom slovenskom legendom, Silvanom Lulikom, prisjeća se Perušić koji je do zadnjih dana Svetićeva života bdio nad njegovim zdravljem i željom da se sve i onako jako bolestan osjeća malo bolje.

Na žalost tri su zadnje godine prošle u liječenju koje – nije dobro završilo. Ono što ostaje, dobar je nesebičan duh Elvina Svetića, na ponos njegovim trima kćerkama i unuku kao i cjelokupnoj hrvatskoj automobilističkoj zajednici.