Uskoro bi, po svemu sudeći, uz poznatu francusku Legiju stranaca, i nešto manje poznatu španjolsku postrojbu istog naziva, mogla zaživjeti i Europska legija. Poljska će europskim partnerima predstaviti prijedlog o osnivanju posebne postrojbe koja će se, prema zamisli Varšave, zasnivati na dobrovoljnom regrutiranju državljana Europe, misleći pritom na kontinent, a ne na članstvo u Europskoj uniji. Ipak, osnovu bi činili Ukrajinci, prekaljeni veterani rata s Rusijom koji traje već četiri i pol godine.

Brojni problemi

– Ovo nije alternativa NATO savezu, SAD, sa svojim tehnološkim i obavještajnim sposobnostima i dalje ostaju nezamjenjivi dio obrambene infrastrukuture Europe, ali ne možemo zvati Washington svaki put kada dođe do krize u našem dvorištu. Bila to konvencionalna opasnost od Moskve, ili opasnost od novog migrantskog vala s Bliskog istoka ili Afrike. Europa sama treba odraditi teži dio posla, rekao je poljski ministar vanjskih poslova Radoslaw Sikorski.

Iako se već neko vrijeme koketira s formiranjem zajedničke europske vojske, takva ideja u stvarnosti je neprovediva. Naime, niti jedna od država Europske unije neće predati kontrolu nad svojim vojnim snagama, a pogotovo to neće učiniti Francuska, Njemačka, Poljska ili ostale zemlje sa značajnom obrambenom infrastrukturom. No zato je osnivanje Europske legije puno realniji i ostvariviji cilj koji bi mogao zaživjeti bez prevelikih problema. Jer nije riječ o stvaranju europske vojske, već posebne postrojbe s visokim intervencijskim sposobnostima, sastavljene od ljudi koji vojsku i specijalne jedinice vide kao svoj životni cilj.

Sikorski u svome prijedlogu posebice računa na ukrajinske veterane jer se radi o ljudima koji imaju stvarno iskustvo u ratu s Rusijom, a pri tome prvenstveno misli na ljude sa specifičnim znanjem i specijalnostima. Od bivših operatera dronova, preko veterana protudronske obrane do ljudi koji imaju visoko iskustvo u zapovijedanju postrojbama u stvarnom visokointenzivnom ratu.

– Ova ideja nosi i niz nedostataka. Tko bi uopće zapovijedao tim postrojbama? Gdje bi bile smještene, tko bi taj sustav plaćao i komu bi bili odgovorni? Cijeli je niz problema, a ovo je ujedno i prilično opasna inicijativa. Jer ratovi, i angažman vojnih postrojbi, nisu vojna već politička odluka. Vojnici ratuju, ali odluku da se krene u rat ili da se rat završi donose političari, kaže za naše novine dr. Gordan Akrap, prorektor Sveučilišta obrane i sigurnosti dr. Franjo Tuđman u Zagrebu.

Jaki interesi

Poljska ima vrlo konkretan interes u osnivanju ovakve postrojbe za čije osnivanje već neko vrijeme lobira, no tek sada je otvoreno počela zastupati stav da se u nju uključe i ukrajinski veterani s iskustvom s bojišta. Ako bi većinu pripadnika buduće Europske legije činili Ukrajinci, Poljaci, Balti i eventualno Rumunji, dobiva se vojna formacija čija je čitava kultura postojanja oblikovana samo prema jednom protivniku – Rusiji.

Europska legija u ovakvom sastavu gotovo sigurno ne bi djelovala u skladu s francuskom vizijom sigurnosti koja podrazumjeva Afriku, Mediteran i Bliski istok, već bi u potpunosti bila okrenuta istoku Europe, odnosno obrani istočnog krila NATO saveza. A veliko je pitanje bi li zemlje središnje i zapadne Europe, poput Francuske ili Španjolske, podržale osnivanje, a posebice financiranje, takve vojne postrojbe.

I jedno od ključnih pitanja je i kako bi Moskva reagirala na osnivanje postrojbe koja je, sasvim očito, usmjerena upravo na Rusiju. To je odgovor kojega u ovome trenutku samo Kremlj može dati.