Novi pakt o migracijama i azilu usvojen u Europskom parlamentu koji je izazvao velike kritike nevladinih organizacija i parlamentarne manjine čeka usvajanje pred Vijećem EU-a krajem ovog mjeseca. Riječ je, kao što smo ranije izvještavali, o deset zakonodavnih rješenja o reformi europske migracijske politike i politike azila kojim se, formalno, pooštravaju pravila za dobivanje azila, obavezuje zadržavanje svih migranata na granicama EU-a i olakšava deportacija. Iako je u EU parlamentu dobio potrebnu većinu, okupivši šaroliko društvo europskih pučana, socijaldemokrata i liberala, glavni protivnici od klubova ljevice i zelenih do krajnje desnice smatraju ga »trulim kompromisom« političkih elita. Poznato je da su ga eurozastupnici lijevog i zelenog bloka prozvali »paktom srama«, svojevrsnom kapitulacijom pred ksenofobnim narativima i izdaju europskih vrijednosti. No, pojedini analitičari pakt o migracijama posprdno su prozvali »patkom o migracijama« jer u praksi neće biti provediv, iako je osam godina 27 članica pregovaralo o njegovom konačnom obliku. Štoviše, jaz između odredbi i prakse mogao bi dodatno povećati problem.

Potvrda u članicama

No, da bi pakt stupio na snagu u cijelom EU-u moraju ga potvrditi sve države članice, nakon čega kreće rok od dvije godine za implementaciju. Više od 160 organizacija za ljudska prava, uključujući Amnesty International (AI) Human Rights Watch (HRW) i Međunarodni odbor za spašavanje (IRC) osudilo je zakonodni paket EU-parlamenta upozoravajući da će dovesti do većih patnji, manje zaštite ljudi i više kršenja ljudskih prava.

– Ovakav pakt unazadit će europski zakon o azilu za desetljeća koja dolaze, upozorila je Eve Geddie, direktorica Ureda europskih institucija Amnesty Internationala, dodajući da neće riješiti goruće probleme s kojima se suočavaju sustavi azila u EU-u, uključujući nedovoljno ulaganje u sustave azila i prihvata, nezakonita i često nasilna odbijanja migranata, politike koje ljudima uskraćuju pravo na azil i kažnjava ih se na granicama EU-a. Njegov vjerojatni ishod su povećane patnje koje će ljudi osjetiti na svakom koraku puta do azila u EU-u. Od načina na koji ih tretiraju zemlje izvan EU-a, njihovog pristupa azilu i pravnoj podršci na europskim granicama, do njihovog prihvata unutar EU-a, ovaj je sporazum osmišljen kako bi ljudima otežao pristup međunarodnoj zaštiti. Pakt će gotovo sigurno uzrokovati da više ljudi bude stavljeno u, de facto, pritvor na granicama EU-a, uključujući obitelji s djecom, ljude u ranjivim situacijama. Bit će smanjen stupanj zaštite za ljude koji traže azil u EU-u, koji će više biti kanalizirani kroz nestandardne granične procedure azila, umjesto da dobiju poštenu i potpunu procjenu svojih zahtjeva za azil. Pakt o migracijama također ne pruža podršku državama u kojima ljudi prvi put dolaze u Europu, uključujući Italiju, Španjolsku ili Grčku. Osim toga, u slučaju povećanog broja dolazaka i tzv. »više sile« dopušta se zemljama da odustanu od širokog spektra zaštitnih odredbi EU-a o azilu, što predstavlja rizik kršenja međunarodnog prava o izbjeglicama i općenito ljudskim pravima, dovodeći do opasnog presedana za pravo na azil na globalnoj razini, naglašava europska direktorica AI-a Eve Geddie.

Raste broj zahtjeva

Međunarodni odbor za spašavanje (IRC) čije brojne ekipe interveniraju u brojnim akcijama spašavanja života migranata na Mediteranu, ali i svjedoče tragičnim pogibijama obitelji, upozorio je da pakt ne nudi održiva rješenja za ljude koji traže sigurnost na granicama EU-a.

Reuters

– Europa si ne može priuštiti da svjedoči još više gubitaka života prije nego što se posveti akcijama koje daju prednost dobrobiti i pravima onih koji traže utočište. Tijekom pregovora o Paktu, IRC je ponudio brojna humanitarna rješenja, pozivajući na poštovanje temeljnih mjera zaštite u skladu s EU i međunarodnim pravom, posebno za djecu i druge ranjive osobe, jake i istinski neovisne mehanizme nadzora granica kako bi se spriječili ilegalni »pushbackovi« i osiguralo da oni koji krše ljudska prava budu pozvani na odgovornost, objavili su iz IRC-a.

Prema podacima Eurostata lani je bilo evidentirano 1,14 milijuna zahtjeva za azil. Već četiri godine broj tih zahtjeva stalno se povećava. Osim toga, oko četiri milijuna ratnih izbjeglica iz Ukrajine došlo je u zemlje EU-a od 2022. godine – oni pak automatski imaju pravo boravka i ne moraju tražiti azil. Tražitelji azila i izbjeglice obuhvaćeni paktom trebali bi, u roku od tjedan dana nakon dolaska kopnenim, vodenim ili zračnim putem, biti identificirani i registrirani u proširenoj biometrijskoj bazi podataka Eurodac. Migranti iz zemalja sa stupnjem priznavanja azila manjim od 20 posto, trebali bi biti zadržani na granici do dvanaest tjedana. U kampovima koji moraju biti formirani u zemljama s vanjskim granicama na jugu EU-a, u Grčkoj, Italiji, Malti, Španjolskoj, Hrvatskoj i na Cipru, odlučivat će se tko će biti vraćen u matičnu zemlju bez daljnjeg ispitivanja. To se odnosi samo na manjinu onih koji dolaze.

»Obveza solidarnosti«

Migranti iz zemalja s višim stupnjem priznavanja azila trebali bi prolaziti redovnu proceduru azila. No, dosad su takve procedure nerijetko trajale i godinama, a po novoj regulativi morale bi se skratiti. Ljude kojima se odbije azil nadležne službe vraćale bi direktno s vanjskih granica. Zemlje takozvanog prvog ulaska u EU, trebale bi imati mogućnost neke od potražitelja azila ili migrante koji imaju dobre šanse za azil, prebaciti u druge zemlje članice EU-a. To podrazumijeva da bi između država članica trebala postojati tzv. »obavezna solidarnost«. Druga je solucija da države koje apriori ne žele prihvatiti taj prvi instrument solidarnosti za to plaćaju naknadu u zajednički EU-fond. Primjerice, Mađarska koja ne želi migrante, prema odredbama pakta plaćala bi odštetu od 20.000 eura po odbijenom migrantu. No, problematično je što o takvom sustavu kompenzacije određene novom regulativom moraju pregovarati države članice od slučaja do slučaja. U praksi to može značiti da sustav solidarnosti neće moći efikasno funkcionirati, posebno kod problematičnih vlada država članica koje bi uplate u fond uvjetovale nekim drugim ustupcima. Pakt predviđa da se ljude u budućnosti brže deportira u matične zemlje ili tranzitne države koje su označene kao sigurne. Europska unija teži sklapanju više sporazuma s trećim zemljama poput Tunisa i Turske kako bi one ponovo prihvaćale odbijene migrante.